VEČERI

Biblioteka: NA TRAGU KLASIKA

Gerard Reve

VEČERI

Zimska priča

S nizozemskoga prevela Romana Perečinec

Junak ove priče, Frits van Egters, dvadesettrogodišnji Amsterdamac, probudio se u rano jutro 22. prosinca 1946. mučen groznim snom... Roman do svršetka neće napuštati perspektivu apatičnog i antipatičnog mladića čiji je naizgled jedini cilj potrošiti vrijeme sljedećih deset dana, što u šetnjama, razgovorima s prijateljima, preživljavanjem u društvu ostarjelih roditelja s kojima živi, te tako pohraniti u sjećanje staru i dokopati se nove godine.
Ova zimska priča napučena dobro znanim amsterdamskim motivima poput kanala i uskih visokih kuća kojima se glavni junak svakodnevno kreće, koja u početku još nespremnom čitatelju može nuditi obećanje idile, sve je samo ne idilična. Specifičnom, inovativnom pripovjednom tehnikom autor nas preciznim pokretima pera uvodi u sivu svakodnevicu poslijeratne nizozemske prijestolnice i u um možda malko pomaknutog pojedinca, ali ipak, slutimo, reprezentativnog pripadnika jednog povijesnog vremena i društva. Glavno vezivno tkivo pri tome je minuciozni opis stvarnosti i stalno utjecanje priči, koja se ostvaruje što kroz prepričavanje anegdota i viceva, što kroz prisjećanje neobičnih snova proganjana uma, što kroz filozofi ju onoga malog i svakodnevnog. Naoko paradoksalno, roman i bez pravog događanja čitatelja uvlači u svoju gustu atmosferu i poziva ga da zaroni u sivu nizozemsku stvarnost iz koje neće htjeti izroniti do njegova kraja.
Roman je ovo koji prikazuje patologiju našeg unutarnjeg života, secira živoga građanina po svršetku Drugoga svjetskog rata – sasvim slučajno Nizozemca, ali zapravo bilo kojeg stanovnika nove Europe – zarezuje skalpelom duboko kroz meso, proćelavu i bradavičastu kožu, krv, oslobađa mirise i nailazi na duboke slojeve sadizma, podvojenosti, loše svijesti, straha, patnje, bijesa, sjećanja na djetinjstvo, ali i želje za dobrim, nailazi na ljudski glas, na san, na priču, morbidnu priču.

GERARD REVE (1923-2006) ubraja se (uz Harryja Mulischa i Willema Frederika Hermansa) u “veliku trojku” nizozemske poslijeratne književnosti.
Pedesetih godina živio je u Londonu, a nakon povratka u Amsterdam živi s partnerom kojega u svojim djelima imenuje Wimie. Godine 1966. postaje vjernik Katoličke crkve, a iste godine mora na sud zbog bogohuljenja u romanu Bliže, o Bože moj (Nader tot U, 1966). Sedamdesetih seli se u Francusku, tijekom posljednjih godina života bolovao je od Alzheimerove bolesti, a umro je u Belgiji.
Pisao je poeziju i romane, od kojih osim Večeri (De Avonden, 1947) valja izdvojiti Werther Nieland (1949) i Propast obitelji Boslowits (De ondergang van de familie Boslowits, 1949) u kojima pratimo dječji pogled na svijet odraslih. Šezdesetih počinje pisati epistolarna djela, među ostalima Na putu prema kraju (Op weg naar het einde, 1963), Pisma Wimie (Brieven aan Wimie, 1980) i Pisma Josine M. (Brieven aan Josine M., 1981).
Romani izrazito autobiografskog karaktera su Star i sam (Oud en eenzaam, 1978) te Majka i sin (Moeder en zoon, 1980). Seksualne fantazije i religija središnje su teme romana iz sedamdesetih godina: Jezik ljubavi (De taal der liefde), Dragi dječaci (Lieve jongens) i Volio sam ga (Ik had hem lief).
Godine 1974. proglašen je vitezom reda Oranje-Nassau, 1993. oficirom reda Oranje-Nassau, a 2001. za svoj cjelokupni opus dobio je najviše priznanje za književnost na nizozemskom jeziku Prijs der Nederlandse Letteren.

/260 str., 12,5 x 20 cm, tvrdi uvez, 2018/
ISBN 978-953-260-331-6
Knjižarska cijena: 130,00 kn
Izravna narudžba*: 126.00 kn

* 117,00 kn + 9 kn poštarina, samo za narudžbe iz Hrvatske