Selected:

KAKO DJELOVATI RIJEČIMA

90.00 kn 81.00 kn

Akcija!

,

J. L. Austin

KAKO DJELOVATI RIJEČIMA

Predavanja William James održana na Sveučilištu Harvard 1955.

Uredili J. O. Urmson i Marina Sbisà / S engleskoga prevela Andrea Milanko / Stručna i jezična redaktura Ivan Marković

90.00 kn 81.00 kn

Dodaj na listu želja
Dodaj na listu želja

ISBN: 78-953-260-210-4

Godina izdanja: 2014

Broj stranica: 126

Dimenzije: 14,5 x 21,5 cm

Uvez: tvrdi

Opis

Kako djelovati riječima (How to Do Things with Words, 1962) uknjižen je ciklus dvanaest predavanja koja je J. L. Austin 1955. godine održao na sveučilištu Harvard (SAD). Predavanja su bila dio niza pozvanih Predavanja William James, zasnovanih u čast američkoga pragmatičkog filozofa W. Jamesa, u okviru kojih su na Harvardu lektorate držali glasoviti znanstvenici poput B. Russella, K. Poppera, R. Oppenheimera, H. P. Gricea, M. Foucaulta, R. Sennetta. Gradivo izneseno u knjizi Austin je na matičnome sveučilištu Oxford od 1952. godine predavao pod naslovom Words and Deeds (Riječi i djela).
Oprečno ondašnjim pristupima Austin uočava da nisu svi iskazi konstativni, nisu svi istinite i neistinite tvrdnje, već ima i performativnih, izvedbenih iskaza, takvih kojima se nešto čini, kojima se djeluje, koji ne podliježu mjerilima istinosnih vrijednosti, nego mjerilima posrećenosti, prikladnosti i uspješnosti izvedbe. Razloživši međutim kako razlika performativa i konstativa nije izrazita, diskretna, te da se mjerila jednih mogu primjenjivati i na one druge, Austin kreće ispočetka i pita se o tome što zapravo činimo kazujući nešto. Razlučuje tri vrste činova. Lokucijski, izricanje riječi s njihovim značenjem i u skladu s gramatikom. Ilokucijski, izricanje riječi s nekom ilokucijskom snagom, a to može biti obavijest, prosudba, presuda, obećanje, najava i sl. Perlokucijski, izazivanje učinaka u sugovornikâ, a to može biti nagovor, odvraćanje, uzbunjivanje i sl. Te tri vrste činova vrste su uporabe jezika, ne jedine i ne samo jezika. Konstativi i performativi nisu doli apstrakcije, konstativi bliski čistoj lokuciji, performativi čistoj ilokuciji, koje su obje također apstrakcije. Stvarni govorni činovi uvijek su višeslojni i kao takve ih valja proučavati – kao cjelovite činove u cjelovitim govornim situacijama, s obzirom na ilokucijsku snagu, okolnosti situacije, društvene konvencije, stupanj njihove istinitosti i posrećenosti, na namjere, prethodno znanje i iskustvo sudionikâ.
Kako djelovati riječima međašna je knjiga teorije govornih činova i ostavila je golem trag na sve proučavanje jezika i jezične djelatnosti – na lingvistiku, filozofiju, pravnu znanost, antropologiju, psihoanalizu, komunikologiju, književnu i kulturnu teoriju.

Close Menu
×

Cart