Charlotte Beradt (rođ. Aron, Forst (Lausitz), 1907 – New York, 1986), njemačka novinarka i publicistkinja, odrasla je u Berlinu u židovskoj trgovačkoj obitelji.

Radila je kao slobodna suradnica novina i časopisa do 1933, kad joj je to onemogućeno. Iste godine raskinut je njezin brak s novinarom i piscem Heinzom Pollackom. Bila je pripadnica Njemačke komunističke partije, ali ju je napustila zbog neslaganja sa sve većom staljinizacijom. Godine 1938. udala se za pisca Martina Beradta i njih dvoje je 1939. pobjeglo iz zemlje. Prvu godinu rata proveli su u Engleskoj, a od 1940. živjeli su u New Yorku, i to na granici egzistencije, te je Charlotte neko vrijeme morala zarađivati kao frizerka.

Poslije rata postala je stalna suradnica zapadnonjemačkog radija i počela objavljivati priloge u časopisima i novinama u domovini, pisala je kazališnu kritiku, a bavila se i prevođenjem s engleskoga na njemački jezik; među ostalim prevela je više eseja H. Arendt, s kojom se i sprijateljila. Objavila je i više radova o političkim temama, u kojima je prije svega izražavala potporu američkom pokretu za građanska prava.

Njezina prva knjiga Sanjati pod Trećim Reichom u Njemačkoj je objavljena 1966, a u SAD-u 1968. Knjiga je pobudila veliko zanimanje, otisnuta su brojna izdanja i prevedena je na engleski, francuski i talijanski. Njemačkom izdanju iz 1981. pridodan je pogovor Reinharta Kosellecka, a engleskom iz 1968. pogovor Bruna Bettelheima.

Godine 1969. objavila je biografiju socijaldemokratskog, odnosno komunističkog političara Paula Levia, kojeg je osobno upoznala.

Godine 1973. priredila je knjigu pisama Rose Luxemburg svojoj tajnici i prijateljici Mathilde Jacob.

Od 1962. do 1978. u radio-emisijama pod naslovom “Dnevnici” govorila je o svojim životnim iskustvima.