* Podaci se odnose na razdoblje do datuma izlaska autorove knjige koju smo objavili

Claude Hagège rođen je u Tunisu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća u Francuskoj počinje proširivati već stečena znanja iz lingvistike, pa tako kao student prestižne Ecole Nationale des Hautes Etudes sluša predavanja eminentnih lingvista Emilea Benvenista i Andréa Martineta. Krajem šezdesetih u Sjedinjenim Državama na Harvardu stječe nova znanja i kod znamenitoga Romana Jakobsona. Stekao je sveučilišne diplome francuskoga, opće lingvistike, kineskoga, hebrejskoga, ruskoga i arapskoga.

Kao profesor podučavao je najprije u Tunisu, a zatim predavao lingvistiku na Sveučilištu u Poitiersu, opću lingvistiku Sveučilištu Paris 12 – Val de Marne, fonologiju na Sveučilištu Paris IV i opću lingvistiku na Sveučilištu Paris III. Od 1977. g. naslijedio je katedru opće lingvistike čiji je dugogodišnji voditelj bio André Martinet. Od 1982. g. redoviti je profesor i na znamenitome Collège de France.

Za svoja djela dobio je mnoge nagrade i priznanja, između ostalih nagradu Prix Volney za djelo o kineskoj gramatici 1981. g., te nagradu Francuske akademije za knjigu L’homme de paroles 1986. g. Nositelj je odličja Chevalier de l’Ordre des Palmes Académiques.

Član je mnogih znanstvenih i stručnih društava, između ostalih Société de Linguistique de Paris, Linguistic Society of America, Société Internationale de Linguistique Fonctionnelle. Veliki dio svojih jezičnih istraživanja obavio je na terenu, pa je tako istraživao male i ugrožene jezike na svim kontinentima: jezik mbum, mundang, tuburi i guiziga u Kamerunu, čadski arapski, čerkeski na Kavkazu, komoks u Britanskoj Kolumbiji, paiau na Mikroneziji, te gvaranski u Paragvaju.

Objavio je velik broj knjiga iz opće i francuske lingvistike, ali i studije o pojedinačnim jezicima. U posljednje vrijeme njegovu pozornost najviše privlači pitanje tzv. malih jezika i problem ugroženosti jezika u svijetu.