fbpx

Njemački filozof i povjesničar filozofije Ernst Cassirer rođen je u Wrocławu 1874, a umro u New Yorku 1945. Studirao je književnost i filozofiju na Sveučilištu u Berlinu. Potom je predavao na berlinskom fakultetu Friedricha Wilhelma, a zatim, od 1919. do 1933, na Sveučilištu u Hamburgu, gdje je među ostalim bio supervizor doktorske disertacije Lea Straussa. Zbog židovskoga podrijetla bio je prisiljen napustiti Njemačku po dolasku nacista na vlast. Potom je do 1935. kao gostujući profesor predavao filozofiju na Oxfordu, do 1941. u Göteborgu, do 1943. na Sveučilištu Yale, te do smrti 1945. na Sveučilištu Columbia u New Yorku.

Bio je jedan od glavnih promicatelja razvoja filozofijskog idealizma u prvoj polovici 20. stoljeća. Nadovezujući se na Hermanna Cohena i novokantovsku Marburšku školu, razvio je filozofiju kulture kao teoriju simbola utemeljenu na fenomenologiji znanja. Kritički je ispitivao filozofske probleme u sklopu spoznajne teorije o odnosu prema matematici i prirodnim znanostima. U djelu Filozofija simboličkih oblika inaugurirao je filozofsku semantiku.

Značajnija su mu djela: Problem spoznaje u filozofiji i znanosti novijeg doba (Das Erkenntnisproblem in der Philosophie und Wissenschaft der neueren Zeit, I. svezak: 1906, II. svezak: 1907), Kantov život i djelo (Kants Leben und Lehre, 1918), Filozofija simboličkih oblika (Philosophie der symbolischen Formen, I. svezak: 1923, II. svezak: 1925, III. svezak: 1929), Filozofija prosvjetiteljstva (Die Philosophie der Aufklärung, 1932), Uz logiku humanistike (Zur Logik der Kulturwissenschaften, 1942), Ogled o čovjeku. Uvod u filozofiju ljudske kulture (An Essay on Man. An Introduction to a Philosophy of Human Culture, 1944 [hrvatsko izdanje: Naprijed, Zagreb, 1978]) i  Mit o državi (The Myth of the State, 1946).

Razvrstaj:

Close Menu
×

Cart