Eugenio Coseriu (1921-2002) jedan je od najvažnijih jezikoslovaca XX. stoljeća. Nakon odlaska iz Rumunjske 1940. i višegodišnjega studijskog boravka u Italiji predavao je od 1951. do 1963. opću i indogermansku lingvistiku na Sveučilištu u Montevideu. Kao gostujući profesor predavao je na sveučilištima u Coimbri, Bonnu i Frankfurtu. Od 1963. bio je profesor romanske filologije, a od 1966. i opće lingvistike na Sveučilištu u Tübingenu, gdje je ostao do kraja karijere.
Mnogi njegovi radovi danas imaju status klasika na području jezikoslovlja i utjecajni su daleko izvan domene lingvistike i filozofije jezika. Njegova su najvažnija djela: Sincronía, diacronía e historia, 1958, Teoría del lenguaje y lingüística general, 1962, Einführung in die strukturelle Betrachtung des Wortschatzes, 1973, El hombre y su lenguaje, 1977, Tradicion y novedad en la ciencia del languaje, 1977, Principos de semantica estructural, 1978, Gramatica, semantica universales, 1978, Lecciones de linguistica general, 1981, Introduccion a la linguistica, 1986, Competencia linguistica, 1992.