Gustav Meyrink rodio se 19. siječnja 1868. u Beču kao izvanbračni sin glumice Marije Meyer i würtemberškoga ministra Carla von Varnbülera. Pravo ime bilo mu je Gustav Meyer. Odrastao je uz majku koja je zbog svoga poziva često morala mijenjati mjesto boravka, da bi se najzad skrasili u Pragu, gdje je Meyrink završio gimnaziju. Nakon uspješnog okončanja trgovačkih studija, Meyrink je, vjerojatno uz potajnu novčanu potporu bogatog oca, 1889. osnovao vlastitu banku. Mladi bankar uskoro je postao poznat u gradu zbog kicoštva i ekstravagantnog načina života. To mu je donijelo i mnoštvo neprijatelja, posebno među austrougarskim časnicima, koje je iskreno mrzio i ismijavao, pa čak i izazivao na dvoboje. Sukobi s časnicima vjerojatno su bili razlog dojave o navodnoj pronevjeri, zbog koje je 1902. završio u istražnom zatvoru. Oslobođen je po okončanju istrage, ali mu je banka u međuvremenu otišla pod stečaj. Meyrink je potom napustio Prag te neko vrijeme boravio u Beču i Münchenu, da bi se napokon nastanio u Starnbergu na istoimenom jezeru, gdje je ostao do kraja života. Spisateljsku karijeru započeo je još za svojih bankarskih dana. Pisao je otrovno satirične priče o njemačkoj (i austrijskoj) malograđanštini koje je objavljivao u münchenskom književnom časopisu „Simplicissimus“. Svi ti uraci sakupljeni su i objavljeni 1913. u svesku pod naslovom „Čudesni rog njemačkoga malograđanina“. U svojevrsnom spoju fantastike i satire Meyrink ismijava sve: svećenike, časnike, cara, protestantsku crkvu, malograđanštinu, ali i njemačko domoljublje, zbog čega je knjiga 1916. bila zabranjena u Austriji. U međuvremenu se Meyrink posvetio pisanju fantastičnih romana, ispunjenih bizarnim, morbidnim i sablaznim sadržajima, te hinjenim misticizmom i okultizmom. 1915. godine izlazi njegovo najpoznatije djelo: roman „Golem“, koji od 2001. imamo i u hrvatskom prijevodu. Mistički roman strave i užasa postao je za samo dvije godine jednim od najvećih bestselera onoga doba s preko 145 tisuća prodanih primjeraka. Budući da se radnja romana događa u praškom getu, mnogi su književni kritičari toga doba smatrali Meyrinka Židovom te na njemu iskaljivali svoje za to doba tipično antisemitsko raspoloženje. Njegovi sljedeći romani: „Zeleno lice“ iz 1916., „Bijeli dominikanac“ iz 1921. i „Anđeo sa zapadnog prozora“ iz 1927. godine (svi odnedavno dostupni i u hrvatskom prijevodu) – spomenimo samo najznačajnije – nisu imali takav uspjeh kod čitatelja. Stoga se Meyrink, kako bi preživio, morao baviti i prevođenjem s engleskoga: njegovi prijevodi Dickensovih romana tiskaju se i danas. Umro je 4. prosinca 1932. u Starnbergu.