Irina Kunina Aleksander rođena je 1900. u Peterburgu kao Iraida Efimovna Kunina. U godinama koje su prethodile revoluciji sudjelovala je u književnom životu rodnoga grada maštajući o „karijeri“ velike pjesnikinje i družeći se s najznačajnijim literatima svoga vremena. Prvu je knjigu, međutim, objavila u Kijevu, gdje se našla u evakuaciji.  Zbirku je nazvala Pjesme (Pesni, 1918). Knjiga je imala stanovit odjek među tamošnjim mlađim pjesničkim snagama. Nakon toga s prvim mužem odlazi u emigraciju i početkom 20-ih godina stiže u Zagreb gdje ubrzo privlači pažnju kao sudionica važnih društvenih događaja. U Zagrebu upoznaje Božidara Aleksandera, studenta prava i potomka jedne od najbogatijih obitelji u zemlji te se udaje za njega. U domu Aleksanderovih u Đorđićevoj ulici Irina je između dva rata organizirala literarni salon koji su posjećivali mahom lijevo orijentirani intelektualci na čelu s Miroslavom Krležom. Upravo je druženje s Krležom, čini se, potaklo obnovu veze s domovinom te se Kunina sredinom 20-ih godina nakratko vratila u Petrograd. U rodnome gradu snimila je nekoliko kratkih filmova i objavila roman Douglas Tweed. Život i dostignuća (Duglas Tved. Žizn’ i dostiženija, 1925).  Početkom 30-ih godina u Berlinu je objavila autobiografski roman Samo činjenice, Sir! (Tol’ko fakty, ser!, 1933). U Hrvatskoj je živjela do početka Drugog svjetskog rata, kad zajedno sa suprugom, s pomoću krivotvorenih dokumenata, odlazi u Ameriku. Sredinom 50-ih seli u Pariz, potom u Ženevu. Umrla je u Ženevi 2002. godine.