KONSTANTIN KONSTANTINOVIČ VAGINOV (pravim prezimenom Vagengejm, odnosno njem. Wagenheim) rođen je u Sankt Peterburgu 1899. u obitelji potpukovnika žandarmerije i imućne kućevlasnice. Polazio je Gurevičevu gimnaziju, jednu od najboljih srednjih škola u gradu na Nevi. Na ljeto 1917. upisao je pravni fakultet Petrogradskog sveučilišta, no ubrzo je mobiliziran u Crvenu armiju i poslan na bojišnicu. Kad se nakon nekoliko godina vratio u rodni grad, zatekao je ruševine, pustoš i glad. No zato je društveni život bujao i Vaginov rijetko gdje nije bio prisutan. Tih je godina objavio dvije pjesničke zbirke: Put u kaos (Putešestvie v haos, 1921) i jednu bez naslova (1926). Sredinom 1927. pridružio se avangardnoj grupi Oberiu. Godine 1928. objavio je “roman s ključem” Jarčeva pjesma (Kozlinaja pesn’), a godinu dana poslije roman o tom romanu Svistonovljevi poslovi i dani (Trudy i dni Svistonova). Obje su knjige, kao i Bambočada iz 1931, naišle na nerazumijevanje kritike. I u posljednjoj pjesničkoj zbirci, Pokušaji spajanja riječi pomoću ritma (Opyty soedinenija slov posredstvom ritma, 1931), ostao je vjeran eksperimentiranju, dok se roman Harpagonijana (Garpagoniana), napisan 1932-1933, ponovno fokusirao na piščev rodni grad, sovjetski Lenjingrad. Harpagonijana je objavljena pedeset godina poslije, i to u Americi. Umro je od tuberkuloze 1934. u Lenjingradu. U rukopisu je ostala zbirka pjesama Zvukolici (Zvukopodobie).