Magda Szabó (1917-2007), nagrađivana mađarska spisateljica i prevoditeljica, po struci profesorica latinskoga te mađarskog jezika i književnosti. Po završetku studija pet je godina radila kao učiteljica, a zatim se zaposlila u Ministarstvu obrazovanja gdje je radila do 1949. U tome razdoblju počela je pisati, najprije pjesme, koje je objavila 1947. u zbirci Bárany (Janje). Dvije godine poslije dobila je prvu nagradu za književni rad (Baumgarten), ali joj je ona ubrzo oduzeta. Uslijedile su godine šutnje jer joj staljinistički režim zabranjuje objavljivati.
U književni život vraća se s romanima i dramama, a piše i romane za mladež, eseje, studije te filmske scenarije. Romani Freskó (Freska, na hrvatskom je objavljen 1963. u prijevodu Kalmana Mesarića) iz 1958. i Az őz (Srna) iz 1959. odmah su joj donijeli značajan uspjeh te otad živi isključivo od pisanja. Do kraja života objavila je gotovo pedeset naslova, od kojih kritika izdvaja romane Régimódi történet (Staromodna pripovijest, 1977) i Für Elise (2002), dok joj je kod čitatelja najveći uspjeh donio roman za mladež Abigél (1970), koji je ekraniziran i postavljen na kazališne daske kao mjuzikl.
Na hrvatski joj je dosad preveden roman Az ajtó iz 1987.(Vrata, 2014, prev. Kristina Peternai Andrić), prema kojem je 2012. godine István Szabó, svjetski poznat mađarski redatelj, snimio film i za koji je 2003. dobila francusku književnu nagradu “Femina”, te A pillanat (Trenutak, 2016, prev. Lea Kovács).