fbpx

Nikolaj Terlecký rođen je 1903. u Petrogradu, a umro je 1994. u Zürichu. Kao četrnaestogodišnjak našao se u metežu Oktobarske revolucije, u kojemu je izgubio roditelje, dva brata i cijelu obitelj, i zbog kojega je, izgubivši i domovinu i udobnost obiteljskoga života sa svim mogućnostima koje su imala djeca carskoga vojnoga atašea, prošao dramatični put prognanika i lutalice. Prije dolaska u Češku pohađao je rusku gimnaziju u Carigradu, gdje ne završava njegova ruska priča, ali počinje inozemstvo i mirenje s trajnim progonstvom. Nakon bijega iz Češke, u kojoj je živio preko četrdeset godina (do 1965), preko Beča je dospio u Švicarsku, u kojoj se napokon trajno nastanio i smirio.
Živeći u krugu ruskih emigranata u Češkoj, svoja prva djela napisao je na ruskom, s kojega su poslije prevedena na češki, kojim je kasnije sam nastavio pisati. Tako je njegovu zbirku pripovjedaka Šest metara osmijeha (Šest metrů úsměvu, 1946) s ruskoga prevela M. Majerová, a roman Dan osmi (Den osmý, 1947) preveo je sam sa svojom ženom I. Terleckom. Kasnije zbirke pripovjedaka (npr. Vítr se vrací, 1948. i dr.), drame (Commedia dell’arte, 1971) i romane (npr. Don Kichot ze Sodomy, Zürich 1986) već je sam pisao na češkom.
Premda zapravo pripada ruskoj književnosti u egzilu, Novi leksikon češke književnosti od 1945. godine (iz 2006) napokon ga, nakon dugoga prešućivanja, uvrštava među češke pisce.
Autobiografski roman Curriculum vitae, objavljen posmrtno, 1997. godine u Pragu, uz ostalo govori i o njegovim problemima s pisanjem, prevođenjem i objavljivanjem djela koja se nisu uklapala u socrealističke književne kanone.

Razvrstaj:

Close Menu
×

Cart