Zbigniew Uniłowski (1909-1937), poljski književnik koji je nakon djetinjstva obilježenog bijedom i ranim gubitkom roditelja u mladosti morao samostalno zarađivati za život obavljajući svakojake poslove, između ostalih pikola u varšavskoj restauraciji “Astoria”, gdje ga je 1926. upoznao slavni skladatelj i pijanist Karol Szymanowski, koji će mu kao svojevrsni mecena omogućiti liječenje od tuberkuloze u Zakopanom, gdje će pak upoznati etablirana imena onodobne poljske književnosti. Ondje će napisati prve pripovijetke, koje će krajem dvadesetih i početkom tridesetih objavljivati u varšavskim časopisima te kasnije tiskati pod jedinstvenom naslovom Čovjek u prozoru (Człowiek w oknie, 1933). Istodobno će započeti autobiografski roman Dvadeset godina života (Dwadzieścia lat życia).
Vrativši se u Varšavu, zbližio se s pripadnicima pjesničke skupine Kwadryga i objavljivao u njihovu istoimenom časopisu. Godine 1932. objavio je roman Zajednička soba (Wspólny pokój), (auto)portret te pjesničke skupine, koji je cenzura ocijenila moralnom provokacijom i nakladu konfi scirala, što je izazvalo skandal i od autora učinilo književnu zvijezdu. Kao svjedočanstvo svoga prekooceanskog putovanja i dvogodišnjeg boravka u Brazilu objavljuje “memoare” Žito u džungli (Żyto w dżungli, 1936) i “dnevnik” Morski memoari (Pamiętnik morski, 1937).
Bogato se oženivši, dovršava rukopis Dvadeset godina života, no objavljen je samo prvi svezak jer je ubrzo, u dvadeset osmoj godini života, umro od posljedica preboljene tuberkuloze.