NA TRAGU KLASIKA, STRANA PROZA
DJEČAK POD TERETOM SNOVAS francuskoga prevela Marija Paprašarovski
10.75 €
Nema na zalihi
Opis
Sve do te jeseni Julien je, sa sestrom Hélène, živio djetinjasto i povučeno u nekoj vrsti apsolutna kraljevstva u kojemu je isključivo vladala njihova majka. Njihovo je djetinjstvo odjednom uznemirio dolazak lijepe i neobuzdane djevojke Lydie, koja odsjeda u susjedstvu. Naprasita strankinja, koja tjera u galop ukradene konje, uzburkat će obiteljski život do tada podešen kao sat. Dovoljna je bila ta kradljivica konja da više ništa, te jeseni, ne bude isto na obali rijeke Duchesnay u Quebecu. Sve će uznemiriti, osobito Juliena, kojeg će obuzeti proždiruća strast. Nakon Lydieina odlaska, zatvorit će se u svoj svijet očajnički tražeći u svakom susretu sjenu
prve ljubavi.
Juliena zatječemo u Parizu u koji prvi put stiže s nadom da će se udaljiti od uspomena koje ga vežu za rodni kraj i djetinjstvo, ali tek što je stigao, počinje ga progoniti lik majke Pauline, zastrašujuće u svojoj nježnosti, koja mu je nametnula kastracijski kompleks ne iz mržnje, nego iz tako snažne ljubavi da je ni smrt neće spriječiti da nastavi vladati sinom.
Nastojanja adolescenta da se oslobodi djetinjstva i majčinih okova Anne Hébert uobličila je u potresnu priču nalik na prirodu Quebeca koja je u središtu romana i koja se katkad uzvitla i prijeti uništenjem svega što joj se nađe na putu, sve do snova i nade o slobodi muškarca. Sjajan i potresan roman o mladiću koji se pokušava osloboditi svijeta djetinjstva.
Anne Hébert (1916-2000) zacijelo je najpoznatija i najprevođenija kanadska autorica francuskog jezičnog izraza. Godine 1954. iskoristila je stipendiju Kraljevskog društva i nastanila se u Francuskoj, međutim je temom i duhom ostala vezana za rodni Quebec. Za romane Drvene sobe (1958), Kamouraska (1971) i Blune (1982) dobila je prestižne literarne nagrade, a i Dječak pod teretom snova osvojio je Guvernerovu nagradu 1992. Nakon posljednjeg romana Smetam li (1998) vratila se u rodni Quebec,
gdje je preminula 2000.
Proza Anne Hébert raste u poetsku sliku koja se ritmički izmjenjuje s pripovijedanjem tvoreći posebnu uravnoteženu napetost između izlomljenosti teksta i gustoće tekstualnih segmenata ispunjenih sugestivnim smislom. Zbog takvog stilskog postupka počesto se za njene romane kaže da su “roman-pjesma”.