Opis

“Bezumniče, napuštaš me u najljepšem trenutku života, u najiskrenije, najstrastvenije, najbolnije doba moje ljubavi. Zar ne znači ti ništa ukrotiti ponos jedne žene i baciti ga pred svoje noge? Zar ne znači ti ništa znati da ona umire zbog toga?” tako će u Intimnom dnevniku, bilježenom 1834, svojoj velikoj ljubavi Alfredu de Mussetu zamjeriti jedinstvena i nenadmašna George Sand. Priču o toj nesretnoj ljubavnoj drami u Veneciji obožavaju sve romantične zaljubljene duše, a preuveličavaju je oni koji o George Sand ne sude na temelju njezina djela nego znaju samo da je sablažnjavala suvremenike svojim neuobičajenim ponašanjem: mnogobrojnim ljubavnim pustolovinama i prijateljstvima sa slavnima, ali i time što je nosila hlače, ošišala kosu kratko, pušila cigare, zagovarala ravnopravnost spolova, opredijelila se za napredne društvene ideje. Bila je buntovnica, ali i predana majka, te žena koja je cijeloga života žudjela sresti muškarca koji će je voljeti jednakom strašću i odanošću kojom je ona bila spremna ljubiti.
Kada je 1831. barunica Dudevant, rođena Amandine Aurore Lucile Dupin (1804), stigla u Pariz, ostavivši muža i loš brak, odlučila je za život zarađivati pisanjem, te postati spisateljicom. Počela je s novinskim člancima i pod pseudonimom George Sand postala je jednim od najvažnijih pisaca 19. stoljeća i jedinstvena pojava u povijesti književnosti. Napisala je brojne novinske tekstove, sedamdesetak romana, više od dvadeset drama, četiri sveska autobiografije, oko četrdeset tisuća pisama… Do posljednjega dana, 8. lipnja 1876, neumorno je pisala, katkad i osam sati dnevno, s nepojmljivom lakoćom i ustrajnošću, smatrajući da rad nije kazna za čovjeka, nego nagrada i snaga, što pruža zadovoljstvo. S trideset se bojala da će umrijeti od ljubavi, u starosti je rekla da će je svi zaboraviti za pedesetak godina, a postala je besmrtnicom i trajnim pribježištem onih koji u književnosti traže iskrenost, zavodljivost, ganutljivost i utjehu.
Ovim izborom iz autobiografske proze George Sand (1804-1876) čitatelj dobiva vjerodostojan uvid u lik i način pisanja/promišljanja zanimljive umjetnice i nesvakidašnje žene. U knjizi su objavljeni: Zimska priča iz 1875, u kojoj opisuje simpatičnu zgodu karnevalske noći 1827. ili 1828. u kojoj posebno do izražaja dolazi autoričina sklonost prerušavanju, Intimni dnevnik iz 1834. svjedočanstvo je o velikoj boli poslije kraha ljubavne veze s pjesnikom Alfredom de Mussetom, Svakidašnji razgovori, dnevnički zapisi iz razdoblja 1837-1841, donose niz zanimljivih, duhovitih zapažanja o životu i suvremenicima, Zima na Majorci putopisna je reportaža, objavljena 1841, o boravku na tom otoku, na što se odlučila zbog zdravstvenih problema svoga sina i tadašnjeg pratitelja, skladatelja Chopina, Dnevnik iz studenog i prosinca 1851. donosi kritičke osvrte na politički trenutak koji je prethodio Drugom carstvu s Napoleonom III.