Opis

“Sada znaš što sam ti htio reći. Možda je to napokon istina. Možda nisam trebao napisati ovo pismo. Možda bi bilo bolje da su sve te stvari ostale neizrečene … uostalom, što je, dovraga, istina? Cijeli moj život bio je velika neistina i sada, došavši do njegova kraja, želim popraviti stvari. Samo što bi, naravno, istina mogla uzrokovati više patnje nego što ikome od nas treba. Kako da znamo?”

Milost i istina (Grace and Truth, 2005) priča je o uspješnoj glumici Sally, koja se u određenom trenutku suočava s emocionalnom pustoši svih svojih međuljudskih odnosa: muž je ostavlja, a obiteljski su korijeni pokidani. U želji da razriješi tajnu svog oca, o kojem nikad ništa nije doznala, nastoji se približiti suzdržanom djedu, koji je biskup, i kao u svojevrsnoj kriminalističkoj priči postupno napreduje stazom unutarnjeg i vanjskog raščišćavanja. Pomalo šokantan rasplet besprijekorno je uklopljen u dubok psihološki uvid u motivacije i razmišljanja dvoje glavnih likova, te nimalo ne djeluje kao jeftina senzacija. Upravo je ocrtavanje psiholoških nijansi likova najistaknutiji aspekt autoričina spisateljskog umijeća.
Priča se, što je u Johnston uobičajeno, u svojim brojnim “podtokovima” naoko usput dotiče mnogih tema: mondenog svijeta glumaca/glumica i njihovih menadžera, roditeljstva/majčinstva, sraza duhovnih težnji i zemaljskih nesavršenosti u životu svećenika, (ne)autentičnosti medijskog izvješćivanja o događajima poput rata u Iraku itd. Iz supostavljenih priča pripadnika dviju različitih generacija razabire se još jedan snažan naglasak, naime osjetan pomak irskog mentaliteta i načina života prema slobodnijem, “europskijem” i “svjetskijem” svjetonazoru naspram negdašnje jače sputanosti društvenim i vjerskim konvencijama. Autorica je izrazila taj kontrast i na formalnoj razini, uklopivši u diskurs glavne junakinje u prvom licu, koji je satkan od kratkih, odsječnih rečenica, “priču unutar priče” drugoga protagonista iz bitno drukčijega vremena i miljea.