Opis

Knjiga Morane Čale O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković bavi se dosezima razmjene između književnosti, znanosti o književnosti i psihoanalize, osobito se usredotočujući na figure metaforičke odnosno metonimijske antropomorfizacije teksta u književnoteorijskom i književnokritičkom diskursu.
Uvodno poglavlje zacrtava metodološka načela i tematski okvir tumačenja pojedinih književnih tekstova koja tvore ostala poglavlja u knjizi.
Poglavlje “Gdje nam je dokaz da naše ‘ja’ traje: Arsen, Filip, Melkior”posvećeno je komparatističkom proučavanju triju međusobno povezanih romana koji se mogu smatrati stupovima hrvatske modernističke proze: Isušene kaljuže Janka Polića Kamova, Povratka Filipa Latinovicza Miroslava Krleže i Kiklopa Ranka Marinkovića. Analiziraju se njihova tematska spojišta, među kojima se ističe problem autorefleksivnoga protagonističkog jastva, premreženoga zakučastim i protuslovnim odnosima prema različitim oblicima drugosti. Posrijedi su nova komparatistička čitanja spomenutih romana, u sprezi s po jednim dominantnim europskim uzorom: Isušena kaljuža prispodobljuje se Zapisima iz podzemlja F. M. Dostojevskoga, a u romanima M. Krleže i R. Marinkovića istražuju se dosad neuočene poveznice s Portretom umjetnika u mladosti i Uliksom Jamesa Joycea.
Poglavlje “Volja za obrat” obuhvaća tri komparatističke rasprave posvećene Krležinome dramskom prvijencu Legenda i njegovim dugovima prema Nietzscheovu Antikristu, Marinkovićevoj noveli “Benito Floda fon Reltih” na tragu pripovijesti F. M. Dostojevskoga, a u svjetlu sugestija Joyceova djela Finnegans Wake.
Na kraju se autorica vraća Marinkovićevoj Gloriji, premještajući očište tumačenja na Nietzscheom obilježene motive cirkusa te tako zaključujući knjigu naglaskom na aspektu šale, komike i parodične vratolomije, kao jednoj od provodnih niti svih poglavlja i zajedničkoj crti proučavanih djela, a možda i sveukupne “ozbiljne” književnosti.