POLITOLOGIJA, ČARI POLITIČKOGA
OPĆA TEORIJA MODERNETeorija prava, ekonomije i politike
S francuskoga preveo Dragutin Lalović
100.00 kn 90.00 kn
Nema na zalihi
Opis
Ponuditi prolegomenu mišljenju postmoderne ambicija je Opće teorije moderne, koja bi bila sposobna prepoznati prostor mogućnosti svojstven epohi moderne. Bidetov filozofijski projekt promišljanja u jedinstvu pojma onog što jest i onog što bi valjalo činiti podrazumijeva pojmovnu sintezu teorije modernog društva i političke filozofije, integrirajući tradicije marksizma i kontraktualizma.
Opću ili meta/strukturnu teoriju moderne karakterizira dijalektička logika, koja se očituje u trodjelnom razvijanju izlaganja (u tri knjige) i u njegovoj hermeneutičkoj kružnosti. U Knjizi I razmatra se “metastruktura”, logičko polazište izlaganja, kao javno obznanjeni oblik modernog društva, deklaracija opće slobode-jednakosti-racionalnosti u kojoj se nàdaju epohalne relacije ugovornosti i racionalne kooperacije, koje sankcionira moderna država. Predmetom su Knjige II strukture (klasne) i svjetski sistem, tj. oblici dominacije koji se provode nad osobama koje su proglašene slobodnima i jednakima.
Kraj izlaganja, teorija politike, u Knjizi III, ponovno se vraća na logičko polazište, na metastrukturnu deklaraciju, ali preko strukturne kušnje. Trostrukom kritikom liberalnog kontraktualizma, organizacijskog socijalizma i etike diskursa (Habermas), političko se iskazuje kao etika borbe u spinozističkoj reinterpretaciji principa pravednosti.
“U razlici spram Božanske komedije, meta/strukturna teorija započinje Rajem, nastavlja se zemaljskim Paklom i završava problematičnim Čistilištem […] slijedi poredak nadahnut prije Kapitalom negoli Levijatanom […] ili kao Hegelova Filozofija prava, poredak pojma, polazeći od kojega se mogu misliti povijesne konfiguracije i sekvence”.
Jacques Bidet (1935), francuski filozof i profesor emeritus na Sveučilištu Paris X-Nanterre, na katedri “Politička filozofija i teorije društva”. Istaknuti je član Istraživačke skupine za političku, socijalnu i ekonomsku filozofiju u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS). Pokretač je i dugogodišnji glavni urednik časopisa Actuel Marx (1986-2006), a danas njegov počasni direktor. Inicijator je i organizator velikih međunarodnih intelektualnih skupova, kao što su Congrès Marx International I-V (1995-2007).
Glavna djela: Što da se radi s ‘Kapitalom’? (1985/2001), Teorija moderne (1990), John Rawls i teorija pravednosti (1995), Opća teorija (1999), Rječnik suvremeni Marx (2001, zajedno s E. Kouvelakisom), Objašnjenje i rekonstrukcija ‘Kapitala’ (2004), Altermarksizam, drukčiji marksizam za drukčiji svijet (2007, zajedno s G. Duménilom).