Opis
Ponuditi prolegomenu mišljenju postmoderne ambicija je Opće teorije moderne, koja bi bila sposobna prepoznati prostor mogućnosti svojstven epohi moderne. Bidetov filozofijski projekt promišljanja u jedinstvu pojma onog što jest i onog što bi valjalo činiti podrazumijeva pojmovnu sintezu teorije modernog društva i političke filozofije, integrirajući tradicije marksizma i kontraktualizma.
Opću ili meta/strukturnu teoriju moderne karakterizira dijalektička logika, koja se očituje u trodjelnom razvijanju izlaganja (u tri knjige) i u njegovoj hermeneutičkoj kružnosti. U Knjizi I razmatra se “metastruktura”, logičko polazište izlaganja, kao javno obznanjeni oblik modernog društva, deklaracija opće slobode-jednakosti-racionalnosti u kojoj se nàdaju epohalne relacije ugovornosti i racionalne kooperacije, koje sankcionira moderna država. Predmetom su Knjige II strukture (klasne) i svjetski sistem, tj. oblici dominacije koji se provode nad osobama koje su proglašene slobodnima i jednakima.
Kraj izlaganja, teorija politike, u Knjizi III, ponovno se vraća na logičko polazište, na metastrukturnu deklaraciju, ali preko strukturne kušnje. Trostrukom kritikom liberalnog kontraktualizma, organizacijskog socijalizma i etike diskursa (Habermas), političko se iskazuje kao etika borbe u spinozističkoj reinterpretaciji principa pravednosti.
“U razlici spram Božanske komedije, meta/strukturna teorija započinje Rajem, nastavlja se zemaljskim Paklom i završava problematičnim Čistilištem […] slijedi poredak nadahnut prije Kapitalom negoli Levijatanom […] ili kao Hegelova Filozofija prava, poredak pojma, polazeći od kojega se mogu misliti povijesne konfiguracije i sekvence”.
