Opis

Autorica je izabrala za obradbu vrlo važan odsječak iz bogatoga opusa Augusta Šenoe, najutjecajnijeg pisca iz hrvatske književnosti XIX. stoljeća i europski prepoznatljiva autora povijesnih romana. Riječ je o njegovim mnogobrojnim tekstovima obilježenim pripovijedanjem u stihu… Pisateljica se bavi tematskim rasponom Šenoinih narativnih pjesama, njihovom didaktičkom nakanom i retoričkom opremom te estetskim dometima. Daljnji je predmet zbora mjesto radnje i likovi u tim pjesmama, što su zapravo motivacija Šenoinih tekstova u njegovim općim naporima da se literarno prizivlju hrvatske povijesne okolnosti i povijesne ličnosti s rodoljubivim porukama.
Kako je Šenoa upravo povijesnim romanima stekao književni ugled i priskrbio čitateljstvo, autorica uspoređuje postupke iz narativnih pjesama s onim iz njegovih romana i pripovijesti, pri čemu ustanovljuje srodnost postupaka. Bavi se komparatistički i povezanošću takvih tekstova s paradigmama iz europske romantičarske baštine (njemačkim, francuskim, slavenskim) i utvrđuje da je Šenoa namjerično njegovao tzv. pjesničke pripovijesti, iako je ta vrsta u njegovo vrijeme bila poetički prevladana, no on je držao da je u Hrvatskoj još uvijek aktualna zbog njezinih narodnosnih posebitosti.
/iz recenzije Mirka Tomasovića/ Autorica se poslužila novijim spoznajama u teoriji pripovijedanja i primijenila ih na tekstove o kojima nam se činilo da sve znamo. U svjetlu novoga aparata, Šenoine su se pjesničke pripovijesti otkrile u novom svjetlu: pokazalo se da govore drugo i drugačije nego što se obično misli. Sam nam je Šenoa pak, zahvaljujući ovome radu, pokazao jedno novo lice: sad ga vidimo kao autora koji je, premda svagda najviše misli na svrhu što je tekstom želi postići, imao i silno razvijen literarno-tehnološki interes, te je volio eksperimentirati postupcima koje je sam otkrio ili ih je kod drugih našao.
/iz recenzije Pavla Pavličića/