Opis

Uništenje (Zagłada, I. izd. 1987) prvi je roman Piotra Szewca (rođ. 1961), jednog od najistaknutijih prozaika mlađe generacije poljskih pisaca. Dapače, danas se već može ustvrditi da Uništenju pripada jedno od predšasničkih mjesta u procesu oblikovanja novije poljske književnosti. Uništenje je, kao jedan od prvih romana tzv. “neepskog modela proze”, dakle nefabularne, deskriptivne proze, signaliziralo ujedno i pojavu koja će nekoliko godina kasnije postati svojevrsnom opsesijom mlade poljske književnosti – nostalgije.
“Radnja” Uništenja odvija se u jednom danu, ljeta 1934. godine, u provincijskom gradiću Zamośću, na jugoistoku današnje Poljske. Radnje zapravo i nema: riječ je o fotografskom pokršaju registracije najrazličitijih “fabularnih segmenata” (buđenje lokalne kurtizane, odlazak odvjetnika na posao, dva policajca koja ispijaju pivo u krčmi, trgovac suknom koji hrani svoje golubove i dr.) što, ukočeni u leći različitih “objektiva”, prizivaju fotografsko pamćenje u želji da se rekonstituira jedan davno zaboravljeni svijet.  Ipak, ta se opsesija pokazuje iluzornom: najavljuje se skoro uništenje koje će, u obliku holokausta,  sav taj svijet pretvoriti u prah i pepeo.
Suptilnost deskripcije, njezina čulna utemeljenost u svijetu u kojemu sve ima jednaku važnost (i ljudi, i životinje, i pejzaž), otkrivaju Uništenje u dimenziji “osobite metafizike svakodnevice”. Piotr Szewc, izuzetan stilist i minuciozan pripovjedač, otkriva se, na tragu nostalgične proze Brune Schulza, kao autor koji, vremenu usprkos, vjeruje u smisao mita što uvijek iznova obnavlja udrobljenu (ugroženu) sliku svijeta.
Značajan uspjeh te knjige, brojni prijevodi i odlične recenzije u Poljskoj i svijetu dodatne su preporuke toj istančanoj, poetskoj prozi talentiranog pisca.
(Knjigu je na hrvatski preveo i pogovorom popratio dr. Dalibor Blažina.)