Opis

I kad njezine “noge u crnim čarapama plove po zraku, kao po vodi” i kad se čini kao da se lica likova naziru u potezima gustog plavog dima, čitatelj se ne može oteti dojmu kako stranice Gajta Gazdanova katkad dočaravaju slikarska platna neoromantičara, ali ponajprije Chagallova. Večer kod Claire pripovijest je o mladome junaku, očito piščevu alter egu, koji u Parizu susreće svoju veliku, neprežaljenu mladenačku ljubav. Tada počinje putovanje u prošlost – osobnu i obiteljsku, u sjećanje na sretne godine djetinjstva te potom strašne tragedije koje su pogodile i obitelj i zemlju, u pronalaženje izgubljena života u Rusiji prije boljševičkog prevrata. Delikatna ljubavna pripovijest između zrele žene i mladića pozadina je na kojoj se vrtlože i talože ne samo pojedinačne psihe nego i društveni odnosi. Podastrta je panorama jedne Rusije koja nam je uglavnom nepoznata: Rusije nakon revolucije, viđene očima “suprotne strane”, dakle pripadnika “bijelih”, emigracije, života u tuđini, nostalgije, zabranjene strasti. Elementi misticizma pridaju pripovijedanju, koje nosi i egzistencijalnu tjeskobu i osjećaj nepripadanja svijetu, bajkovitost i stanovitu egzotičnost, a autobiografičnost, koja se provlači kroz sva djela Gajta Gazdanova, osobitu uvjerljivost.
Gajto Gazdanov kultni je pisac ruske emigrantske književnosti 20. stoljeća. Kritika će reći da je bolji od uvelike poznatijega Vladimira Nabokova, s kojim ga uspoređuju. Kad je 1923. stigao u Pariz već je u životnom iskustvo imao i ratovanje protiv boljševika, i vihore emigracije, i smrt oca te dviju sestara. U njegovim djelima čitatelj prepoznaje i vrhunce ruske književne tradicije i ono najbolje iz zapadnoeuropske kulture. Odbivši postati medijskom zvijezdom, Gazdanov je u Parizu godinama radio kao noćni taksist. Svoju strast za pisanjem ironično je nazivao “napadajima grafomanije”, ali bio je svjestan vrijednosti svoga djela.
Večer kod Claire je najpoznatiji i najcjenjeniji roman Gajta Gazdanova.
Davne 1932. roman je trebao biti objavljen u Zabavnoj biblioteci Nikole Andrića, ali iz nepoznatih razloga nije i rukopis se smatra nestalim. Nedavno je, međutim, pronađeno Gazdanovljevo pismo nesuđenom prevoditelju Nikoli Nikolajeviću, u kojem autor ukazuje na tiskarske greške u prvom, ruskom izdanju, od kojih neki krivo otisnuti znakovi iz posljednje rečenice bitno mijenjaju smisao cijeloga teksta. Prvo izdanje, a prema njemu i sva ostala ruska te prijevodi na svjetske jezike, predstavljaju Večer kod Claire sa sretnim završetkom. Ovo naše, prvo ispravljeno, izdanje donosi roman Večer kod Claire onako kako ga je Gazdanov zamislio – s nesretnim završetkom!