Opis

Joseph Roth u ovećem, dosad u nas neprevedenu eseju Židovska lutanja (izvorno: Juden auf Wanderschaft, 1926) opisuje svijet istočnoeuropskog židovstva paradigmatički predstavljenog slikom siromašnog života u štetlu, opisuje životne teškoće pripadnika zatvorene socijalne i nacionalne grupe, koja se jezikom, religijom, odjećom i običajima razlikuje od kršćanske okoline. U priloženom pak povećem Predgovoru iz 1937. godine Roth opisuje i mučnu situaciju zapadnoeuropskih Židova u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj, stvorenu Hitlerovim propagiranim antisemitizmom i terorom.
Djelo Židovska lutanja svojom je osnovnom žanrovskom odrednicom (političko-povijesni) esej, kroz formu kojeg Roth isprepleće svoj pripovjedački dar (reprezentiran ponajviše u romanu Job, koji već postoji u hrvatskom prijevodu) i profesionalno publicističko-novinarsko umijeće pisanja, što provijava kroz dijelove teksta koje bi se nedvojbeno moglo nazvati putopisnim, samo kad se ne bi radilo o tako tragičnom predmetu autorova interesa – opasnosti iščeznuća jedne socijalne, vjerske i nacionalne grupe ljudi.
Roth je bio sumnjičav prema sretnom ishodu oponašanja europskih političkih obrazaca i njihovoj primjeni na židovski narod, anticipirajući krizu nacionalnih država u obliku fanatičnog nacionalizma, ksenofobije, vraćanja na “zakone plemena”, primitivizma i mržnje, isključivosti u želji da se zadobije ili prema van potvrdi vlastiti nacionalni identitet. Stoga nije čudno da je Roth osuđivao prebrzu asimilaciju Židova, prihvaćanje loših zapadnjačkih običaja, njihovo olako pristajanje na ustupke, prodaju vlastita identiteta za nov, zapadnjački. Čini se da je na taj način i sam Roth nastojao razbiti klišeje o takozvanoj velikoj humanističkoj tradiciji zapadne Europe, koja se, nasuprot samozvanoj civiliziranosti i prosvijećenosti, pokazala prije svega moralno upitnom činjenicom u trenutku kada je trebalo pružiti pomoć došljacima s tog istog europskog istoka.
Temeljno pitanje koje zaokuplja Rotha u ovom eseju jest problem ljudske patnje, njena uviđanja i razumijevanja, za koje bismo morali razviti neku vrst istinski zainteresirane optike, novog, drukčijeg gledanja na svijet oko nas i na nas same.