Opis
Roman se sastoji od dvadeset i jednog poglavlja u kojima se izmjenjuju epizode iz života dvojice likova koji se pojavljuju jedan drugom u snu ‒ vojvoda od Augea i Cidrolin ‒ s tom razlikom da se vremenski Cidrolinov život neprekinuto odvija tijekom 1964, dakle u vrijeme pisanja romana, a vojvodin se proteže u pet različitih povijesnih razdoblja, od XIII. stoljeća do Cidrolinove sadašnjosti. Vremenski skok ostvaruje se nakon svaka četiri poglavlja, dok se naposljetku u sedamnaestom poglavlju obojica ne susretnu u istom vremenu i na istome mjestu.
Dok se epizode iz prošlosti nižu dinamikom vojvodina putovanja zadržavajući se na dominantnim temama pojedinih razdoblja (od srednjovjekovnih progona vještica, apsolutne vlasti vlastelina nad siromašnim seljacima, preko raskoši i talijanskog utjecaja u renesansno doba do Francuske revolucije), suvremeno doba u kojem živi Cidrolin vjerna je slika francuskog društva 1960-ih: pojava jeftinih stanova u bezličnim stambenim naseljima, masovna pomama za televizijom, izlasci u bistroe i restorane kao tipičan način zabave, priliv mladih ljudi u metropolu…
Vojvoda i Cidrolin podudaraju se u nizu formalnih sličnosti (status udovca, odnos prema hrani, ljubav prema oslikavanju površina), no istodobno su i izrazito različiti, kako prema društvenom staležu tako i prema karakteru: vojvoda je aktivan, ciničan i nasilan, Cidrolin je naprotiv pasivan, smiren, gotovo ravnodušan. Nasuprot dinamičnom i pustolovnom vojvodinom životu koji hrabro i strelovito tutnji kroz francusku povijest, Cidrolin kao da je zaustavljen u nepomičnoj sadašnjosti, uživajući u aktivnostima opijanja i drijemanja na palubi.
Djelo je o veoma slobodna i razigrana fantazija u kojoj pojam žanra (fantastično-filozofska bajka, detektivski ili pustolovni roman, povijesni roman ili njegova parodija) gubi svaki smisao. Autorova je glavna preokupacija stilske naravi, s ciljem da svojevrsnim patchworkom riječi i izraza unese burlesknu razigranost u tekst koji vrvi kalamburima, igrama riječi, anakronizmima, neologizmima, citatima i polucitatima, umetanjem stranih riječi prema principu nepoštovanja pravila ortografije i gramatike… To urnebesno ludističko pismo upućuje s jedne strane na autorovu želju da se zabavlja i šali, a s druge da se znanje relativizira i demistificira.
Roman je objavljen uz potporu Kulturnog programa Europske komisije.
