Anđela Vidović je za za BestBook pisala o knjizi Snoviđenja Francisca de Queveda.
“U izdanju popraćenom ekstenzivnim i iznimno vrijednim prevoditeljevim bilješkama korišteno je deset varijanti teksta jer Quevedo ”Snoviđenja” nikad nije autorizirao, a zbog cenzure i ručnih kopija koje su se dijelile po ulicama izdanja su varirala. Iako su tiskana 1627., vrijeme nastanka je nešto ranije, između 1605. i 1622. Svaki od pet tekstova ujedno je i rješavanje rebusa jer kićeni, crnohumorni leksik skriva brojna prozivanja, ali i pesimističan pogled na svijet gdje su ljudi okruženi praznovjerjem te poslušnosti prema Crkvi. Od posvete omiljenoj protureformacijskoj temi pravednosti (”San o Sudnjem danu ili San o mrtvačkim lubanjama”) do izrugivanja tadašnjem shvaćanju smrti (”San o smrti i Markiz de Villena u bočici ili Dosjetkama u pohode”) razaznaje se Horacijeva potka da satira treba zabaviti, ali i podučiti. Parodira egzorcizam (”Đavolom opsjednut redarstvenik ili Uredarstvenjeni redarstvenik”), ali i sve ono što čini temelje društva u cjelini. Ne skriva podsmijeh prema seksualnim fantazijama i mačizmu gdje će u ”Svijetu iznutra” izravno aludirati na falus: ”Neka te bude stid i sram zato što gubiš glavu zbog onog klipa što na bilo kojem drvenom klipu ne djeluje nimalo odbojno”. Pjesnici su za njega neubrojivi, ekstravagantni i pomalo ludi, a odnos prema čitatelju dug razgovor s mrtvima. U biblioteci je imao i Marulićevu ”Instituciju” (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, 1507). Besraman kameleon uzvišena stila zahtjevan je i nimalo bezazleni književni zalogaj.”
Čitava recenzija dostupna je na poveznici.
Više informacija o knjizi dostupno je na poveznici.
