Ivan Klíma (1931-2025), češki pisac i dramatičar, rođen je u Pragu, a zbog židovskog je podrijetla za vrijeme Drugog svjetskog rata tri godine proveo u koncentracijskom logoru Terezín. Poslije studija na Karlovu sveučilištu radi kao urednik u izdavačkoj kući Československý spisovatel, piše za časopise Literárny noviny, Květen, Plamen, Orientace i dr. Nakon što je izbačen iz komunističke partije, kratko emigrira u Ameriku, gdje predaje na Sveučilištu u Michiganu. Po povratku 1970. godine pa sve do baršunaste revolucije 1989. zabranjen mu je rad u Češkoj te objavljuje u samizdatu i izvan Čehoslovačke, a uzdržava se nadničarskim poslovima. Opus mu je opsežan i žanrovski raznolik: proza, drame, reportaže, eseji, feljtoni i knjige za djecu. Najčitaniji su mu romani Ljubav i smeće (Láska a smetí, 1988), Čekanje na tamu, čekanje na svjetlo (Čekání na tmu, čekání na svĕtlo, 1993) i Posljednji stupanj prisnosti (Poslední stupeň důvěrnosti, 1996), dok knjigu Sudac na kušnji (Soudce z milosti, 1986) zapadna kritika smatra najboljim istočnoeuropskim političkim romanom. Dobitnik je brojnih nagrada, između ostalog Nagrade Franza Kafke za cjeloživotno djelo i knjigu Veliko doba također želi imati velika ubojstva (Velký věk chce mít též velké mordy, 2001), o životu i djelu Karla Čapeka, te glavne češke nagrade za književnost Magnesia Litera za memoare Moje ludo stoljeće (Moje šílené století, 2009).