* Podaci se odnose na razdoblje do datuma izlaska zadnje autoričine knjige koju smo objavili

Ivana Peruško završila je klasičnu gimnaziju u Pazinu. Godine 2004. diplomirala je hrvatski jezik i književnost te ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2005. zaposlena je na Katedri za rusku književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti. Studijske godine 2007/2008. bila je lektorica hrvatskoga jezika na Moskovskom državnom sveučilištu M. V. Lomonosov. Godine 2011. obranila je disertaciju “Odnos pisca i vlasti u publicistici i feljtonistici Maksima Gor’koga i Mihaila Bulgakova (1917. – 1924.)”. Autorica je znanstvenih monografija “Poetika progonstva. Gor’kij i Bulgakov između srpa i čekića” (2013) i “Od Oktobra do otpora: mit o sovjetsko-jugoslavenskom bratstvu u Hrvatskoj i Rusiji kroz književnost, karikaturu i film (1917. – 1991.)” (2018). Uredila je, priredila i prevela antologiju “Kako se kalio Majstor. Rana proza Mihaila Bulgakova” (2013). Priredila je antologiju suvremene ruske kratke priče “Potemkinovo selo: antologija kraće ruske proze (post)perestrojke” (2016). Glavna je urednica znanstvenog časopisa za svjetsku književnost Književna smotra. Selektorica je programa “Slavenski đardin” na festivalu knjiga “Sa(n)jam knjige u Istri”. Prevela je važna djela ruske književnosti: roman “Idiot” F. M. Dostoevskoga, memoare “Sentimentalno putovanje. Uspomene 1917. – 1922.” V. Šklovskoga, eseje “Ruski hljepčić i druga kulinarska putovanja” A. Genisa, roman “Dobri Staljin V. Jerofejeva” i dr. Dobitnica je Godišnje nagrade mladim znanstvenicima i umjetnicima (2013) Društva hrvatskih sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika za monografiju “Poetika progonstva” i nagrade Međunarodnoga književnog natječaja Lapis Histriae (2008) za pripovijetku “Spavači”.