Bilježnica filologa
S njemačkoga preveo Dubravko Torjanac
16.72 €
Nema na zalihi
Opis
L(ingua) T(ertii) I(mperii), autorova parodijska dosjetka na račun pošasti svakojakih kratica u nacističkom razdoblju, uokviruje jezik Trećeg Reicha kao glavnu temu ovoga jedinstvenog svjedočanstva o zlodjelima Hitlerova nacističkog režima od njegove uspostave 1933. pa sve do ratnog kraha 1945. godine. Victor Klemperer, njemački Židov, ugledan romanist i filolog, svih je tih strašnih godina u uvjetima posvemašnje neslobode (bila mu je oduzeta profesura i onemogućeno javno djelovanje, zabranjeno kupovanje, odnosno posuđivanje knjiga, radio je teške fizičke poslove u nacističkim tvornicama i preživljavao u drezdenskim “židovskim kućama”, svakodnevno strepio nastojećisačuvati živu glavu pred bestijalnim gestapovcima i snažno antisemitski nastrojenim sugrađanima) potajice vodio dnevnik koji je uz pomoć supruge “arijevke” uspio sačuvati u cijelosti. Iz tisućâ zapisanih stranica izvukao je i 1947. uknjižio one dijelove koji se odnose na svakodnevnu jezičnu praksu i govorne propagandne instrumente kojima je nacistički režim mišljenje i ponašanje ideologizirao jezikom. Ova bilježnica filologa kao prvorazredno filološko i povijesno-političko štivo potresan je dokument o užasom ispunjenim godinama, koje bi autor – nedužna žrtva krvava režima – teško podnio bez nepokolebljive, trezveno distancirane, često čak i vedrinom ispunjene znanstveničke pribranosti kojom odišu stranice knjige.
Victor Klemperer (1881-1960) predavao je od 1920. do 1933. na Visokoj tehničkoj školi u Dresdenu, a nakon rata u Greifswaldu, Halleu i Berlinu. Pisao je studije o Corneilleu, Montesquieuu, autor je Povijesti francuske književnosti 18. stoljeća. Knjigu LTI sâm je nazvao svojom najtežom, najsloženijom knjigom. To ga je djelo proslavilo izvan granica Europe, ne samo zbog toga što je knjiga prva temeljita kritika jezika Trećeg Reicha nego i zbog toga što otkriva Klempererov izraziti talent da teške i složene teme iznese na neobično zanimljiv, štoviše, na uzbudljiv način. Takvim su stilom uostalom napisani i njegovi Dnevnici (Tagebücher), pomno vođeni od autorove sedamnaeste godine pa sve do potkraj života, koji su objavljeni postumno tek 1995/1996. i odmah su postali književna senzacija u ujedinjenoj Njemačkoj.