Jaroslav Pecnik je za Vreme pisao o novoj knjizi Babelj, Bruno, Berija Denisa Peričića.
Između ostaloga, istaknuo je: U Peričićevom tekstu dominiraju citati, uvijek u funkciji (re)konstrukcije „zbiljske zbilje“, ali i one zbilje kakvom je mogla biti da su kojim slučajem (čudom) glavni akteri priča preživjeli strašna vremena staljinskih čistki i monstr-procesa. Pomno odabrani citati, „raspoređeni“ u gotovo tristotinjak fusnota, svjedoče kojom i kakvom se skrupuloznom metodologijom i obimnom lektirom o ruskoj avangardi autor služio kako bi nam kroz tri međusobno „krvlju“ (po)vezana slučaja, ali i kroz intimne drame u koje su uključene i njihove ljubavnice i bračne afere i nevjere, izložio tri usuda u kojima se u konačnici gubi granica između zločinca i žrtve, iako se dobro zna tko je tko. Naime, svaki od aktera nosi svoj dio krimena u „izgradnji duha vremena“ u kojem je revolucija, koja uvijek u krvi (sa)melje svoju najbolju djecu, zapravo (p)ostala najavangardniji umjetnički čin i konstruktivistički projekt.
Kritika je dostupna na poveznici.
Više o navedenoj knjizi saznajte na poveznici.
