Anton Pavlovič Čehov (Taganrog, 1860 – Badenweiler, 1904), jedan od najznačajnijih ruskih prozaika i dramatičara. Još kao student medicine na Moskovskom sveučilištu u moskovskim je i peterburškim časopisima pod pseudonimom Antoša Čehonte objavljivao kratke priče i ubrzo se nametnuo kao jedan od omiljenih autora kratke proze. S vremenom je međutim prešao na dulje i ozbiljnije radove, osobito nakon putovanja Rusijom i na Sahalin, gdje je proučavao život tamošnjih stanovnika. Po povratku sa Sahalina nastanio se na imanju Melihovo u okolici Moskve i pisao. Tuberkuloza, koju je imao od gimnazijskih dana, u to se vrijeme pojačala. Godine 1900. postao je počasni član Puškinova odjela Akademije znanosti. Svjetsku slavu postigao je potkraj života dramama Galeb (Čajka, 1896), Ujak Vanja (Djadja Vanja, 1897), Tri sestre (Tri sestry, 1901) i Višnjik (Višnjevyj sad, 1900), ali nije dugo uživao u njoj: tada ga je već dotukla tuberkuloza. Umro je 1904. u njemačkom lječilištu.