Arnošt Lustig

Arnošt Lustig (1926-2011) jedan je od najznačajnijih čeških književnika XX. stoljeća, publicist, scenarist i sveučilišni profesor. Kao šesnaestogodišnjak deportiran je u koncentracijski logor Terezín, potom u Auschwitz i Buchenwald, a u travnju 1945. uspio je pobjeći iz transporta smrti. Iskustvo progona i preživljavanja trajno je obilježilo njegov književni opus, prožet dubokim humanizmom i vjerom u ljudsko dostojanstvo. Nastavljajući tradiciju praške židovske književnosti, ostvario je opus koji se ubraja među najznačajnija književna svjedočanstva o Holokaustu.
U središtu njegovih djela nalaze se obični ljudi prisiljeni donositi teške moralne odluke u svijetu obilježenom nasiljem i poniženjem. Nakon rata radio je kao novinar, izvještavao iz Izraelsko-arapskog rata 1948, a potom se posvetio književnosti i filmu.
Bio je jedan od istaknutih scenarista čehoslovačkoga novog filmskog vala. Nakon sloma praškoga proljeća 1968. emigrirao je iz Čehoslovačke. Godine 1969. i 1970. živio je i radio u Zagrebu kao scenarist u Jadran filmu, a potom je u SAD-u predavao film i kreativno pisanje. Nakon pada socijalizma vratio se u domovinu.
Autor je više od trideset romana, novela i zbirki pripovijedaka, prevedenih na desetke jezika. Među njegovim najpoznatijim djelima su “Dita Saxová”, “Molitva za Katarinu Horovitzovu”, “Dijamanti noći”, “Miljenik” i “Lijepe zelene oči”, roman koji je bio nominiran za Pulitzerovu nagradu i za Međunarodnu nagradu Man Booker za životno djelo.