Aurora Venturini (1921. – 2015) argentinska je spisateljica, pjesnikinja, prevoditeljica i esejistkinja. Diplomirala je filozofiju i obrazovne znanosti na Nacionalnom sveučilištu La Plata i radila kao konzultantica u Institutu za psihologiju i preodgoj maloljetnika, gdje je upoznala Evitu Perón s kojom je postala bliska prijateljica. Nakon državnog udara u Argentini 1955. godine, odlazi u egzil u Pariz. Ondje vodi boemski život i druži se s Jean-Paulom Sartreom, Simone de Beauvoir, Albertom Camusom, Juliette Gréco. Nagradu koju je primila za svoju prvu pjesničku zbirku El solitario (Osamljen čovjek, 1950) uručio joj je osobno Jorge Luis Borges. No tek 2007, kad je u svojoj osamdeset šestoj godini osvojila nagradu “Novi roman” dnevnika Página/12 za Las primas (Sestrične), njezina su djela postala poznata širem krugu čitatelja. Objavljen u Španjolskoj, roman je 2009. osvojio nagradu “Otras voces, Otros ámbitos”. Od četrdesetak djela najvažnija su ova: Las amigas (Prijateljice), El marido de mi madrastra (Muž moje maćehe), Nosotros, los Caserta (Mi, Caserte), Los rieles (Tračnice), Eva, Alfa y Omega (Eva, Alfa i Omega) i Cuentos secretos (Tajne priče).