Béla Hamvas (1897–1968), mađarski književnik i filozof. Diplomirao hungaristiku i germanistiku u Budimpešti, suradnik “Hírlapa”. Knjižničar Gradske knjižnice (1927–48); u tom je razdoblju u časopisima objavio oko 250 tekstova, potom zbirku eseja “Nevidljiva povijest” (“A láthatatlan történet”, 1943) te prevodio “Vede”, “Upanišade”, Konfucija, J. Böhmea. Otpušten iz političkih razloga, do umirovljenja (1964) preživljavao je radeći teške fizičke i poljodjelske poslove, pišući usput bez mogućnosti objavljivanja. Roman “Karneval” (“Karnevál”, 1948–51) objavljen je 1985., filozofsko-satirička proza “Filozofija vina” (“A bor filozófiája”, 1947) te ogledi i studije “Duh i egzistencija” (“Szelem és egzistencia”) objavljeni su 1988., zbirke eseja “Patmos I, II” (“Patmosz I, II, 1958–66”) objavljene su 1992., a “Knjiga lovorova gaja” (“Babérligetkönyv”, 1932–45) objavljena 1993. Filozofski i književni pristup, uvjetovan odgojem u kršćanskom ozračju, širi i poznavanjem velikih svjetskih religija (budizma, brahmanizma, judaizma). U djelu “Scientia sacra”, pisanome 1943–44. a objavljenom 1988., svojim je umjetničkim i duhovnim senzibilitetom interpretirao misli Hermesa Trismegista, Lao-Cea, Konfucija, Bude, Heraklita, Platona, Origena, sv. Augustina, Erazma Roterdamskoga i dr., stvorivši tako prozni tekst vrhunskoga dometa.