Benno Meyer-Wehlack (Szczecin, 1928 – Berlin, 2014), njemački pisac, scenarist i dramaturg. Od ranih pedesetih objavio je 12 knjiga pjesama, proze i eseja, napisao 25 radiodrama i 11 televizijskih i filmskih scenarija. Objavljivao je feljtone-kratke priče u berlinskim novinama. Od 1959. do 1961. pisao je radiodrame za “Südwestfunk”, a od 1965. do 1967. za “Sender Freies Berlin”. Godine 1966. i 1967. radio je kao docent dramaturgije na Filmskoj i televizijskoj akademiji u Berlinu, gdje je upoznao hrvatsku književnicu Irenu Vrkljan, oženio se njome i potom živio na relaciji Berlin-Zagreb. Od kraja 1960-ih slobodni je pisac, od 1984. član njemačke Akademije umjetnosti. Vodio je dnevnik od 1954. pa sve do 1995. godine.
Godine 1988. objavio je na hrvatskome knjigu Zagrebačke bilježnice 1967 – 1987. u kojoj je u formi esejističkih bilježaka opisao svoje boravke u Zagrebu i Hrvatskoj. Uz kratke priče, objavljene u zbirkama Dijete kina (Das Kinokind, 1980), Glazba pločnika (Die Pflastermusik, 1982), Kazališno dijete (Das Theaterkind, 1985) i Iza ograde rasla je rabarbara (Hinter dem Zaun wuchs Rhabarber, 2008), napisao je brojne radiodrame – mnoge u suautorstvu s Irenom Vrkljan – od kojih treba izdvojiti nagrađenu radiodramu Iskušenje (Die Versuchung, 1953). Napisao je dva romana, Ernestina odlazi (Ernestine geht, 2003) i Šlatenšames (Schlattenschammes, 2015).
Za svoje je umjetničko stvaralaštvo bio nagrađen prestižnim nagradama: Hörspielpreis der Kriegsblinden (1957), Schiller-Förderpreis (1959), Marcotino-Freundschaftspreis (1997) i dr.