Bogdan Radica (Split, 1904 – New York, 1993), kritičar, esejist i publicist, poliglot, sveučilišni profesor, erudit, diplomat, politički emigrant, antifašist i liberal, nacionalist i kozmopolit istodobno, politički vizionar, svjedok povijesti XX. stoljeća. Objavio je sljedeće knjige: Colloqui con Guglielmo Ferrero, Lugano, 1939, Sredozemni povratak, München-Barcelona, 1971, Hrvatska 1945, München-Barcelona, 1974 (Zagreb, 2. izd. 1992), Živjeti nedoživjeti, I-II, München-Barcelona, 1982-1984.
Agoniju Europe je 1940, mimo vlastite nakane, objavio u Beogradu u ćiriličnom izdanju i na srpskome jeziku. Koliko je Radicu-emigranta ta činjenica opterećivala, posebice potkraj života za prvih godina hrvatske neovisnosti, svjedoči u pismu iz 1991: “Moja je teška želja da se konačno na hrvatskom izda moja Agonija Evrope… To me jako muči. Volio bih je vidjeti prije svoje smrti, jer je to najbolje što sam doprinio i našoj i europskoj kulturi ovog vijeka.”