David Herbert Lawrence (1885-1930) engleski pisac romana, kratkih priča, pjesama, drama, eseja, putopisa i pisama.
Njegovi romani “Sinovi i ljubavnici” (“Sons and Lovers”, 1913), “Duga” (“The Rainbow”, 1915) i “Zaljubljene žene” (“Women in Love”, 1920) učinili su ga jednim od najutjecajnijih engleskih pisaca 20. stoljeća.
Lawrence je bio četvrto dijete rudara ugljena koji je bio praktički nepismen i bivše učiteljice koja je bila obrazovana, profinjena i pobožna. Dobio je stipendiju za srednju školu Nottingham i otišao je sa 16 godina kako bi zarađivao za život kao činovnik u tvornici, ali je morao odustati od posla nakon prvog napada upale pluća. Lawrence je počeo pisati 1905; njegova prva priča objavljena je u lokalnim novinama 1907. Studirao je na University Collegeu u Nottinghamu od 1906. do 1908, stekavši učiteljsku diplomu. Nastavio je pisati pjesme i priče te napisao svoj prvi roman “Bijeli paun” (“The White Peacock”, 1911).
Eastwoodovo okruženje, posebno kontrast između rudarskog grada i netaknute prirode, život i kultura rudara, sukobi između njegovih roditelja i utjecaj koji su ti sukobi imali na njegov odnos s Jessie, sve je to postalo temama Lawrenceovih ranih kratkih priča i romana.
David Herbert Lawrence u početku je prepoznat kao romanopisac radničke klase koji prikazuje stvarnost engleskog provincijskog obiteljskog života. U kasnijim djelima, Lawrenceov otvoren pristup seksualnosti prikazao ga je kao pionira “oslobođenja”, koje on sam ne bi odobrio.
Prikazuje se jedan rezultat