Dezső Kosztolányi (1885, Subotica – 1936, Budimpešta), jedan od klasika mađarske književnosti. U aktualnim povijesnim pregledima mađarske književnosti 20. stoljeća navodi se kao jedan od ključnih predstavnika građanske i europske moderne proze. Javio se i djelovao unutar mađarskog književnog kruga poznatog pod imenom “Nyugat” (“Zapad”). Bio je pjesnik, prozaik, esejist, novinar i prevoditelj. Na svim tim područjima ostvario je mnogobrojna i vrijedna djela koja je, među ostalima, cijenio Thomas Mann, hvalio Endre Ady, kao uzor isticao Danilo Kiš. Kiš je Kosztolányia smještao uz blok Flaubertu, a djela Neron, Ševa i Anna Édes isticao na vrh europske književnosti, držao predavanja o njima i često ih preporučivao (francuskim) izdavačima.
U Kosztolányievu se proznom opusu, uz već prevedenu zbirku kratkih proza Kornél Esti i roman Anna Édes (oboje u ovoj biblioteci “Na tragu klasika”), ističu upravo Ševa i Aranysárkany (Zlatni zmaj), romani koji tematiziraju život u provinciji dijelom oslonjeni na njegovu rodnu Suboticu.