Dragutin Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. – Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski kajkavski pjesnik.

Pisac koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.
Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola.
Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. – 1926).
U borbi ˝starih˝ i ˝mladih˝ u okviru hrvatske moderne na strani je ˝mladih˝. Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana.
Strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.
Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića kajkavskom narječju.
Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: ˝Kipci i popevke˝, a pjesma Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak.
Također hrvatska skladateljica Ivana Lang je uglazbila nekoliko Domjanićevih pjesama.
Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću.
U kajkavskom narječju spjevao je sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Autor je i malo znane marionetne igre Petrica Kerempuh i spametni osel u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce ’20-ih godina.