Edmund Glaise von Horstenau (Braunau am Inn, 1882. – Nürnberg, 1946), austrijski časnik u Prvom svjetskom ratu i general njemačkog Wehrmachta. Kao novinar i povjesničar politički je djelovao i pisao za Austro-Ugarske, Prve Austrijske Republike te između 1938. i 1945. godine. Pretežno je pisao za novine, ali i za književne, vojno-povijesne i političke zbornike, a osim tih napisa autor je i većih povijesno-biografskih djela.

Bio je visokopozicionirani član austrijske Kršćansko-socijalne stranke, zastupnik u državnom parlamentu, a od 1936. do 1938. ministar unutarnjih poslova. Nakon Anschlussa kratko je vrijeme bio potpredsjednik vlade. U travnju 1941. postaje Hitlerov opunomoćeni general u NDH. Šokiran zlodjelima ustaša, koje je uvijek iznova osuđivao i kojima se suprotstavljao, slao je upozoravajuća izvješća vrhovnom zapovjedništvu Wehrmachta, a izostanak reakcije na njegovu kritiku ustaškog režima sve više ga je frustrirao. U međuvremenu je postao toliko zgrožen zlodjelima kojima je svjedočio, da se intenzivno uključio u prosavezničku urotu Lorković-Vokić. Nakon neuspjeha urote postao je persona non grata i u očima hrvatskih vlasti i u očima nacista. Početkom rujna 1944. Pavelić i njemački veleposlanik Siegfried Kasche dogovorili su njegovo uklanjanje s dužnosti.

Glaise von Horstenau zatim je prebačen u Führer-Reserve i povjerena mu je dužnost vojnog povjesničara za Jugoistok, koju je obnašao do početka svibnja 1945, kad ga je zarobila američka vojska. Strahujući od izručenja Jugoslaviji, 20. srpnja 1946. izvršio je samoubojstvo u vojnom logoru Langwasser u blizini Nürnberga.

Glaise von Horstenau puna je tri desetljeća, od 1915. pa sve do sredine 1945. godine intenzivno vodio dnevničke zabilješke, iz kojih je austrijski povjesničar Peter Broucek sastavio trosveščano izdanje njegovih memoara pod naslovom Ein General im Zwielicht: die Erinnerungen Edmund Glaises von Horstenau (General u polumraku: sjećanja Edmunda Glaisea von Horstenaua). Po svescima to izgleda ovako:

Sv. 1: K.u.K. Generalstabsoffizier und Historiker (Časnik glavnog stožera K.u.K. i povjesničar), 1980.

Sv. 2: Minister im Ständestaat und General im OKW (Ministar u korporativnoj državi i general u vrhovnom zapovjedništvu Wehrmachta), 1983.

Sv. 3: Deutscher Bevollmächtigter General in Kroatien und Zeuge des Untergangs des “Tausendjährigen Reiches” (Njemački opunomoćeni general u Hrvatskoj i svjedok propasti “Tisućugodišnjeg carstva”), 1988.