Hannah Arendt (1906-1975), njemačko-američka politička teoretičarka. Rođena u Hannoveru. Od 1924. do 1933. studira filozofiju kod Husserla, Heideggera i Jaspersa. Napušta Njemačku i boravi u Parizu (do 1941) gdje radi za mnoge židovske organizacije. Prisiljena napustiti Francusku, odlazi u New York gdje djeluje u utjecajnom krugu pisaca i intelektualaca oko časopisa Partisan Review. U poratnom razdoblju podučavala je na brojnim američkim sveučilištima (Princeton, Berkeley, Chicago). Sve do svoje smrti usko je bila povezana s New School for Social Research, gdje je predavala političku filozofiju. Godine 1961. kao reporterka lista The New Yorker pratila je suđenje Adolfu Eichmannu.
Glavna djela: Pojam ljubavi kod Augustina (1929), Izvori totalitarizma (1951), Vita activa (1958), Između prošlosti i budućnosti (1961), Eichmann u Jeruzalemu (1963), O revoluciji (1965), Ljudi u mračnim vremenima (1968), Kriza republike (1972), posthumno: Židov kao parija (1978), Život duha (1978), Predavanja o Kantovoj političkoj filozofiji (1982), Ogledi o razumijevanju (1994), Odgovornost i suđenje (2003).