Ingmar Bergman, švedski filmski i kazališni redatelj, književnik i scenarist, rođen je u Uppsali 1918. godine u obitelji pastora. Po završetku srednje škole studirao je umjetnost i književnost na Sveučilištu u Stockholmu, ali nikad nije diplomirao. Najviše vremena proveo je u studentskom kazalištu, gdje se uputio u sve tajne te umjetnosti. S vremenom je postao redatelj, pisao je drame i libreta za opere, a 50-ih se godina prebacio na film.
Spisateljski opus Ingmara Bergmana nekako je ostao u sjeni, poglavito stoga što je književna djela često realizirao kao glasovite filmove odnosno kazališne predstave. Tako su romani Fanny i Alexander (1982) i Jesenja sonata (1987), pretočeni u filmove, ocijenjeni kao vrhunci filmske umjetnosti, dok su romaneskne “inačice”, premda hvaljene, ostvarile užu recepciju. Najviše uspjeha Bergman je imao s autobiografskim tekstovima (Laterna magica, 1987, Moj život na filmu, 1994) te posebno trilogijom posvećenom intimnom i obiteljskom životu koju čine romani Najbolje namjere (1991), Rođeni u nedjelju (1993) i Razgovori u četiri oka (1996). Bergmanova ostavština uključuje i brojna pisma, skice za drame i filmske scenarije, fotografije i intimne bilješke.
Ingmar Bergman umro je na Farou 2007. godine.