Jon Fosse

* Podaci se odnose na razdoblje do datuma izlaska autorove knjige koju smo objavili

Jon Fosse (1959), dramatičar, pjesnik, esejist i romanopisac, najprevođeniji je i najizvođeniji norveški dramski pisac poslije Henrika Ibsena.

Studirao je komparatistiku i predavao na Akademiji za kreativno pisanje u Hordalandu.

Pripada generaciji pisaca koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća uvela postmodernizam u Norvešku i otvoreno se suprotstavila socijalno-realističkoj tradiciji koja je dominirala u sedamdesetima. No u Fosseovom slučaju nova orijentacija nije se manifestirala u tehnici pisanja s intertekstualnim referencijama.

Fosse je pripadnik tzv. nove europske drame koju karakterizira realističnost, brutalnost, izravnost, provokativnost, zatim linearna fabula ili niz fragmentarnih priča. Vrijeme je rijetko naznačeno, a mjesto radnje uglavnom stan, dio kuće, bračni krevet, bolnica itd. Česta su eksperimentiranja jezikom i formom. Teme nisu opće ni “velike”; uglavnom su to privatne frustracije pojedinca u društvu, razočaranost, nemoć, pasivnost.

Godine 1983. objavio je roman Crveno, crno (Raudt, svart), zatim slijede romani, zbirke pjesama (među kojima se ističe Anđeo s vodom u očima [Engel med vatn i augene] iz 1986), eseji i knjige za djecu. Godine 1994. u Nacionalnom kazalištu u Bergenu praizveden je njegov prvi kazališni komad “I rastati se nećemo nikada” (Og aldri skal vi skiljast), a zatim slijede drame “Ime” (Namnet, 1995), za koju je nagrađen Ibsenovom nagradom, te “Ljetni dan” (Ein sommars dag, 1999) i “San o jeseni” (Draum om hausten, 1999).

Godine 2000. dodijeljena mu je glavna nordijska kazališna nagrada, a za roman Melankolija (Melancholia, 1995/1996) Melsomova nagrada. Za budući književni rad norveška mu je država dodijelila doživotnu stipendiju.

Posljednjih godina Fosse piše isključivo kazališne komade, koji su danas sastavni dio repertoara europskih kazališnih metropola.