Jorge Luis Borges (1899-1986) argentinski pripovjedač, pjesnik i esejist te neosporni velikan suvremene svjetske književnosti. U mladosti je pripadao avangardističkoj skupini ultraisti, u Buenos Airesu pokrenuo je niz časopisa: “Prisma”, “Proa”, “Nosotros”, “Martín Fierro”, a godine 1923. objavio je svoju prvu zbirku pjesama “Žudnja za Buenos Airesom” (“Fervor de Buenos Aires”). Surađivao je sa svim važnijim časopisima i dnevnim novinama, radio je u ogranku Općinske knjižice u Buenos Airesu, ali je smijenjen tijekom vladavine J. Peróna, te nakon toga počinje držati predavanja, uređivati knjige i pisati. Nakon svrgnuća Peróna 1955. postaje ravnateljem Nacionalne knjižnice u Buenos Airesu te profesor engleske i američke književnosti na Sveučilištu u Buenos Airesu. Sastavio je nekoliko antologija te je pisao i u koautorstvu s Adolfom Bioyom Casaresom. Godine 1979. primio je najveću španjolsku nagradu za književnost Cervantes. Među ostalim je objavio: “Mjesec sučelice” (“Luna de enfrente”, 1925), “Bilježnice San Martín” (“Cuadernos de San Martín”, 1929), “Evaristo Carriego” (1930), “Rasprava” (“Discusión”, 1932) “Opća povijest gadosti” (“Historia universal de la infamia”, 1935), “Izmišljaji” (“Ficciones”, 1944), “Aleph” (“El Aleph”, 1949), “Druga istraživanja” (“Otras inquisiciones”, 1952), “Tvorac” (“El hacedor”, 1960), “Drugo, isto” (“El otro, el mismo”, 1964), “Za šest žica” (“Para seis cuerdas”, 1965), “Pohvala sjene” (“Elogio de la sombra”, 1969), “Brodijev izvještaj” (“El informe de Brodie”, 1970), “Zlato tigrova” (“El oro de los tigres”, 1972), “Knjiga od pijeska” (“El libro de arena”, 1975).
Prikazuje se jedan rezultat