Louis Pierre Althusser (1918-1990) bio je jedan od najutjecajnijih marksističkih filozofa 20. stoljeća, između ostalog postavio je temelje postmarksističke filozofije. Od 1939. studirao je na École normale supérieure u Parizu, ali zbog sudjelovanja u obrani Francuske u Drugom svjetskom ratu te višegodišnjeg zatočeništva u njemačkom logoru diplomirao je tek 1947. Unatoč lošem psihičkom i fizičkom zdravlju nakon diplome ostaje raditi na istom sveučilištu, prvo kao ravnatelj studija, zatim kao tajnik odsjeka za književnost te predavač. U tom se razdoblju okrenuo komunizmu i marksističkoj filozofiji te 1948. postaje član Francuske komunističke stranke. Svojim predavanjima utjecao je na čitavu generaciju francuskih filozofa i mislilaca. Među njegovim studentima bili su Alain Badiou, Pierre Bourdieu, Michel Foucault, Jacques Derrida i Michel Serres. Najvažnija su mu djela: “Za Marxa” (“Pour Marx”, 1965), “Kako čitati Kapital I–II” (“Lire le Capital, I–II”, 1965, u suautorstvu s Etienneom Balibarom), “Filozofija i spontana filozofija znanstvenika” (“Philosophie et philosophie spontanée des savants”, 1967), “Lenjin i filozofija” (“Lénine et la philosophie”, 1969), “Elementi samokritike” (“Éléments d’autocritique”, 1974) i “Budućnost traje dugo” (“L’avenir dure longtemps”, 1992, objavljeno postumno).