* Podaci se odnose na razdoblje do datuma izlaska autoričine knjige koju smo objavili

Maja Haderlap (Eisenkappel- Vellach [Železna Kapla- -Bela], 1961) dvojezična je slovensko-austrijska spisateljica. Studirala je njemački jezik i književnost na Sveučilištu u Beču te doktorirala teatrologiju. Nakon diplome radila je najprije kao dramaturginja u Gradskom kazalištu u Klagenfurtu, a trenutačno je lektorica i predavačica na Institutu za komparativne književne studije na celovečkom Sveučilištu Alpe-Adria. Otkako je 1983. objavila prvu knjigu pjesama Žalik pesmi, smatraju je najliričnijim glasom među austrijskim Slovencima. Godinama je uređivala književni časopis koruške slovenske manjine Mladje. Piše poeziju, prozu i eseje na slovenskome i njemačkome. Djela su joj prevedena na mnoge jezike i objavljena u svjetskim književnim časopisima i antologijama. Autorica je desetak djela, među kojima se ističu Bajalice (1987), Pesmi (1989), Deček in sonce / Der Knabe und die Sonne (2000), Med politiko in kulturo (2001), Engel des Vergessens (Anđeo zaborava, 2011), Langer Transit: Gedichte (Dugo prelaženje: pjesme, 2014). Uredila je monografi ju Das Stadttheater Klagenfurt (Gradsko kazalište Klagenfurt, 2007). Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, između ostalog Nagrade Prešernovega sklada 1989, Nagrade Hubert- Burda za liriku 2004, Rizzijeve nagrade 2013, slovenske Književne nagrade Mira za 2014, Nagrade Max Frisch grada Züricha 2018. Za roman Anđeo zaborava dobila je tri nagrade: Nagradu Ingeborg Bachmann, Nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu godine 2011. i nagradu Rauris. Od 2017. dopisna je članica Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.