* Podaci se odnose na razdoblje do datuma izlaska autorove knjige koju smo objavili

Maksim Aleksandrovič Osipov rođen je 1963. godine u Moskvi. Po završetku Medicinskog fakulteta i obrane doktorata radio je u moskovskim klinikama te na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu. Zajedno s američkim kardiologom Nelsonom Schillerom 1993. i 2005. objavio je dva izdanja Kliničke ehokardiografije. Od 2005. godine radi kao kardiokirurg u Centralnoj rajonskoj bolnici u Tarusi.
U književnosti se javio 2007. godine pripovijetkama i esejima. Radove je objavljivao uglavnom u časopisu Znamja, a sabrao ih je u pet zbirki proze: Grijeh je tužiti se (Greh žalovat’sja,2009), Zov peradi (Krik domašnej pticy, 2011), Renesansni čovjek (Čelovek  epohi Vozroždenija, 2012), Valovima morskim (Volnoju morskoju, 2014) i Gradić Vječnost (Pgt Večnost’, 2017), sve u izdanju moskovskog nakladnika AST Corpus. Kritika ga zbog majstorski izvedenih kratkih priča često uspoređuje s Antonom Pavlovičem Čehovom. “Usporedba mi laska”, rekao je Osipov u jednom intervjuu, “ali on i ja nemamo puno toga zajedničkog jer pripadamo različitim vremenima. Spaja nas jedino profesija: obojica smo liječnici.” Ta je činjenica kod obojice pisca razvila poseban zaštitnički odnos prema vlastitim književnim junacima, običnim ljudima koji žive u maloj sredini.
Osipov je i autor drama koje su s uspjehom izvedene u Omskom dramskom kazalištu i Malom dramskom kazalištu u Sankt Peterburgu. Za prozu je dobio više prestižnih nagrada, od kojih se ističe Buninova za zbirku Renesansni čovjek i pripovijetku Valovima morskim.
Izbor iz proznog opusa Kamen, škare, papir prva je Osipovljeva knjiga na hrvatskom jeziku.