Marcel Proust (Pariz, 1871 – Pariz, 1922) jedan je od najznačajnijih prozaista XX. stoljeća, autor koji je bitno obilježio tijek i sudbinu moderne književnosti. Rođen je u dobrostojećoj građanskoj obitelji i zarana se uključio u život visokog društva, osobito umjetničkih i plemićkih krugova. Surađivao je u “Figarou” i pokrenuo časopis “Le Banquet”. Zbog slaboga zdravlja, međutim, morao se povući te je godinama stvarao u izolaciji “između četiri zida obložena plutom i neprobojna za vanjske zvukove”. Tako je nakon desetak godina intenzivnog rada u tišini nastao ciklus romana pod zajedničkim naslovom U traganju za izgubljenim vremenom (1913-27), kojeg čine Put k Swanu, U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Bjegunica i Pronađeno vrijeme. Tu je i autobiografski roman Jean Santeuil, objavljen posthumno (1952), a u literarnu ostavštinu ušli su još i novinski članci, prijevodi i pisma. Bogat epistolarni opus neobično je važan segment piščeva stvaralaštva i života.

Proustovo pisanje žal je za trenucima koji nestaju, za ljudima, djelima, sjenama, snovima i osjećajima. U očajničkom pokušaju da zaustavi neumitno prolaženje autor kreira novo, mitološko vrijeme, vlastiti prostor građanske udobnosti i visokih estetskih kriterija, u kojemu čudesno oživljuju stvari i osobe, pomažući mu naći toliko potrebnu vedrinu. Osebujan stil, izvanredan smisao za nijanse raspoloženja, minucioznost, maštovitost i duhovitost neka su od obilježja izraza slavnog francuskog književnika.