Margit Kaffka (1880-1918) jedna je od najcjenjenijih mađarskih spisateljica. Pisala je romane, kratke priče, poeziju, eseje i kritiku. Studirala je u Budimpešti gdje je stekla učiteljsku diplomu na Djevojačkoj školi Erzsébet. Podu čavala je u privatnim ženskim školama, što pred kraj života napušta kako bi se u potpunosti posvetila pisanju. Na književnoj sceni javlja se s poezijom, a zatim počinje objavljivati i prozu. Surađivala je s časopisom Nyugat, najvažnijim mađarskim književnim časopisom svog doba, te je uspjela ući u intelektualni prostor koji je do tada bio dominantno muški.
Godine 1912. objavljuje svoje najpoznatije djelo, roman “Boje i godine” (“Színek és évek”) koji tematizira sudbinu plemstva i žena, a 1917. roman “Mravinjak” (“Hangyaboly”), također klasično djelo temeljeno na evokaciji godina provedenih u samostanu sestara milosrdnica.
Neka od drugih njezinih važnih djela su “Pisma iz samostana: Ljeto” (“Levelek a zárdából: Nyár”, 1905), “Tihe krize” (“Csendes válságok”, 1909) i “Marijine godine” (“Mária évei”, 1913).
Umrla je od posljedica španjolske gripe iste godine kad i njezin mali sin.