Yourcenar Marguerite (Bruxelles, 1903 – Mount Desert Island, SAD, 1987) francuska je spisateljica belgijskog podrijetla. Školovala se privatno te je stekla široku humanističku naobrazbu. Od rane mladosti, financijski osigurana nasljedstvom, odlučila se posvetiti književnosti; prvo djelo, poemu „Vrt himera“ („Le Jardin des chimères“), objavila je 1921. Od 1940. živjela je u SAD-u; neko je vrijeme predavala književnost na Sarah Lawrence Collegeu u New Yorku. Godine 1980. bila je prva žena izabrana u Francusku akademiju.
Najznačajniji su joj ovi romani: epistolarni „Alexis ili rasprava o uzaludnoj borbi“ („Alexis ou le Traité du vain combat“, 1929) pisan u duhu poetike A. Gidea, „Novčić sna“ („Denier du rêve“, 1934) o Rimu u Mussolinijevo doba, „Smrtonosni udarac“ („Le Coup de grâce“, 1939) u kojem tematizira neuzvraćenu ljubav na pozadini evokacije ratova u baltičkim zemljama 1919–21., središnji i psihološki najsuptilniji „Hadrijanovi memoari“ („Mémoires d’Hadrien“, 1951), napisan u obliku imaginarnih uspomena rimskog cara Hadrijana kroz njegovo pismo Marku Aureliju, i “Crna mijena“ („L’Œuvre au noir“, 1968). Osim romana pisala je i poetsku prozu („Vatre“ – „Feux“, 1936); novele, koje je skupila u zbirkama „Smrt vozi zapregu“ („La Mort conduit l’attelage“, 1935) i dr.; drame (npr. „Elektra ili pad maski“ – „Électre ou la Chute des masques“, 1954) te memoarsku prozu (trilogija pod zajedničkim naslovom „Labirint svijeta“ –„ Le Labyrinthe du monde“: „Skrušena sjećanja“ – „Souvenirs pieux“, 1974; „Arhivi Sjevera“ – Archives du Nord, 1977; „Što? Vječnost“ – „Quoi? L’éternité“, 1988). Pisala i eseje o K. Kavafisu, S. Lagerlöf, T. Mannu, Mishimi Yukiju, kojega je također prevodila, kao i H. Jamesa, V. Woolf, J. Baldwina, afroameričke duhovne pjesme te starogrčku liriku.