Mihajlo Mihajlovič Kocjubinski, klasik ukrajinske književnosti, rodio se 1864. u gradu Vinici, u pokrajini Podilji u središnjoj Ukrajini, u obitelji činovnika. Godine 1881. upisao je Podiljsku duhovnu seminariju gdje se upoznao s članovima tajnih narodnjačkih organizacija. Godine 1883. organizacije su razotkrivene i uništene, a Kocjubinski je stavljen pod nadzor tajne policije koji je trajao sve do njegove smrti. Kraj 1880-ih i početak 1890-ih za Kocjubinskog je vrijeme književnog odrastanja, period u kojem je uspostavio fundament na kojemu je raslo umjetničko majstorstvo jednog od najboljih stilista u ukrajinskoj književnosti. Kamen temeljac tog fundamenta bilo je stvaralaštvo Tarasa Ševčenka. Kocjubinski je autor mnoštva kratkih priča i pjesama, od kojih mnoge za života nije tiskao. Prevodio je s poljskoga i ruskoga. Godine 1911. dobio je od ukrajinskog “Društva pomoći znanosti i umjetnosti” doživotnu stipendiju koja mu je omogućila da napusti težak posao upravitelja ustanove narodne prosvjete i redaktora Zemskog zbornika i da se u potpunosti posveti književnom stvaralaštvu. No već 1913. umire u Černjigivu.