Pierre Drieu La Rochelle francuski je književnik rođen 1893. u Parizu. Potječe iz obitelji odvjetnika. S jedne strane bio je jedan od najvažnijih francuskih pisaca sredine XX. stoljeća, priznati klasik, a s druge intelektualac na margini. Pisao je poeziju, eseje, novele i romane. Svoje sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu, u kojem je triput bio ranjen, izložio je u seriji pripovijedaka. Rat ga je nadahnuo i za pisanje prve knjige: zbirke pjesama Interrogation (Propitivanje, 1917). Privlačila su ga sva tadašnja književna i društvena zbivanja, od komunizma do nadrealizma i dadaizma, no najviše ga je zaokupljala tema dekadencije; uzlet vulgarnog populizma na štetu profinjenosti osuđuje u eseju Mjera Francuske (Mesure de la France, 1924) te u romanima Čovjek prekriven ženama (L’Homme couvert de femmes, 1924) i Sanjalačka buržoazija (Rêveuse bourgeoisie, 1937). Najpoznatiji mu je roman Nemirni plamen (Le Feu follet, 1931). Svoj literarni radikalizam s vremenom je transformirao u politički. Sanjario je o ujedinjenoj Europi, ali je prigrlio vjeru u fašizam, pa ga je zagovarao u političkim člancima, autobiografskoj prozi (Gilles, 1939) i kazališnim djelima (Charlotte Corday, 1944). Za njemačke okupacije bio je glavni urednik La Nouvelle Revue Française. Nakon oslobođenja bio je optužen za kolaboraciju i žestok antisemitizam; godine 1945. počinio je samoubojstvo.