Ralph Waldo Emerson (1803. – 1882) američki je esejist, predavač, pjesnik, abolicionist i popularni filozof. Svoju karijeru započeo je kao unitarijanski ministrant u Bostonu, no svjetsku je slavu stekao kao propovjednik i autor eseja “Krugovi” (“Circles”, 1836), “Samopouzdanje” (“Self-Reliance”, 1841), “Povijest” (“History”, 1871), “Nad-duša” (“The Over-Soul”, 1841) i dr. Pod utjecajem engleskog i njemačkog romantizma, neoplatonizma, kantizma i hinduizma Emerson je razvio metafiziku procesa, epistemologiju raspoloženja i “egzistencijalističku” etiku samousavršavanja. Polako se odmičući od religije i društvenih normi, Emerson je započeo transcendentalni pokret, što je objavio u svojim esejima “Priroda” (“Nature”, 1836).  Smatrao se glavnim pobornikom individualizma te oštroumnim kritičarem društva, šireći svoju ideologiju kroz brojne eseje te držeći više od 1500 predavanja diljem SAD-a. Utjecao je na generacije Amerikanaca, od Henry Davida Thoreaua do Johna Deweya, kao i Friedricha Nietzschea u Europi, koji je preuzeo Emersonove pojmove poput moći, sudbine, svrhe poezije i povijesti te kritiku kršćanstava.

Emerson je većinu svojih eseja prvotno napisao kao predavanja, prve dvije kolekcije eseja “Prva serija” (“Essays: First Series”, 1841) i “Druga serija” (“Essays: Second Series”, 1844) predstavljanju srž njegovih misli. Emerson je jedan od rijetkih filozofa tog doba koji se priklonio panteističkom pristupu odbijajući prihvaćanje da je Bog nešto izvan ovog svijeta. Ostao je kao jedan od glavnih predstavnika američkog romantizma te je njegovo djelo uvelike utjecalo na brojne filozofe, pisce i pjesnike.